Prije godinu dana govorilo se nešto drukčije.
“Medicinskim rječnikom rečeno: naprije je pacijentu bilo sve gore i gore, zatim se stabilizirao, a sada, što je dosta ohrabrujuće, pacijent se oporavlja”, još je prošle godine tako objašnjavala znanstvenica Susan Solomon, inače autorica istraživačkog rada o ozonskoj rupi, no već sada na početku 2018. znamo da ozonska rupa neće u potpunosti nestati.
Ozonske rupe su područja izrazito prorijeđenog stratosferskog ozona. Pojavljuju se još od kraja sedamdesetih iznad polarnoga dijela južne polutke, a sredinom osamdesetih i iznad polarnih dijelova sjeverne polutke (Kanada, sjever Europe i Azije). Kroz ozonske rupe do Zemljine površine prodire dio ultraljubičastoga zračenja kojeg bi inače zaustavio ozonski omotač da nije oštećen.
Gigantska rupa u Zemljinom ozonskom omotaču ipak se neće u potpunosti oporaviti za još barem pola stoljeća, ali znanstvenici američke svemirske agencije NASA imaju dokaze kako se ova rupe ipak iscjeljuje i smanjuje.
Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća znanstvenici su otkrili da sprejevi za kosu te rashladne stvari i razne druge kemikalije oslobađaju tvari koje mogu štetiti ozonu i na kraju ga i uništiti. Naime, freoni (CFC) na kraju svog puta u visine (jer su lakši od zraka) nalijeću na molekule ozona, a sunčevo zračenje oslobađa klorni plin. Pod utjecajem klora molekule ozona se raspadaju, a od njih onda ponovno nastaju obične molekule kisika. Na taj se način uništava ozonski omotač. Jedna molekula freona dovoljna je da uništi puno molekula ozona, a da bi stvar bila gora samo ta jedna molekula freona preživljava i u atmosferi ostaje 50 do 100 godina.
Otvorena ozonska rupa je izazvala svojevrsni globalni alarm, a na kraju 1987. godine svaka je država potpisivala Montrealski protokol kojim se obavezala na smanjenje upotrebe freona za čak 50 posto. Taj ugovor se smatra najuspješnijim sporazumom o zaštiti okoliša u povijesti, a postoje i dokazi kako su rezultati tog slavnog ugovora vrlo uspješni.
Koristeći satelitske podatke od 2005. do 2016. godine, znanstvenici NASA-e saznali su da se nivo klora u ozonskom omotaču smanjuje za gotovo 1 posto svake godine. To je prvi put da su znanstvenici bili u stanju mjeriti kemijski sustav unutar ozonske rupe i proučavati smanjenje oštećenja ozonskog omotača. To je odlična vijest za čovječanstvo, ali znanstvenici naglašavaju kako su potrebna desetljeća i desetljeća da ozonska rupa potpuno nestane.
“Freoni mogu živjeti od 50 do 100 godina i dugo se zadržavaju u atmosferi. Stoga, kada je riječ o ozonskoj rupi ona će se smanjivati do 2080. godine, ali i tada će postojati mala rupa”, poručila je Anne Douglass, koautorica studije.
Rezultati studije su objavljeni u stručnom časopisu Geophysical Research Letters. Podsjetimo, ozonska rupa je bila najveća 2000. godine kad je bila široka oko 30 milijuna kvadratnih kilometara.