Hazreti Aliji jednom dođe neka žena i, sva usplahirena, reče:
„O zapovjedniče vjernika, pomozi mi! Desilo mu se nešto strašno!“
„Šta ti se desilo ?“, upita je hazreti Alija.
„Moj sinčić ispeo se na krov naše kuće i sada sjedi na oluku“, odgovori žena, „molila sam ga da siđe, ali uzalud; strah me da ne padne, a on je još dijete i ne shvata u kakvoj je opasnosti.“
Pošto sasluša ženu, hazreti Alija brzo razmisli o svemu i dosjeti se kako da riješi ovu neugodnu situaciju.
Reče: „Ispenji na krov još jedno dijete. Tvojim pozivima dječak se neće odazvati, ali čim opazi svog malog brata, sigurno će mu prići. Kad se skloni s oluka, uzmi ga i spusti ih obojicu na zemlju.“
Žena posluša hazreti Aliju, podiže svog drugog sinčića na krov kuće, i onaj dječačić zaista izađe iz oluka i priđe svom bratu. Žena tad skide s krova oba sinčića i tako se riješi svoje brige.
Eto tako je hazreti Alija, mudri halifa i neustrašivi ratnik, domišljato uspio navesti tog nestašnog dječaka da se sam skloni iz opasnosti u kojoj se našao.
(Prema knjizi Kazivanja iz Mesnevije prepričala Amina Škrijelj, 12 godina)