Dobročinstvo prema roditeljima

Ebu Derda, r.a., kaže da je čuo Allahovog Poslanika a.s., kada je rekao: „Otac predstavlja srednja vrata u Džennetu. Stoga, ako želiš, zanemari ta vrata ili ih čuvaj!“[1]

Značenje riječi:

–  srednja vrata, tj. najbolja i najveća vrata.

–  čuvaj, tj. nastoj ih osvojiti i očuvati.

Savjeti i upute:

Najljepši način na koji čovjek može ući u Džennet i zaslužiti njegov najveći stepen jeste dobročinstvom prema ocu, lijepim odnosom prema njemu i očuvanjem njegovih prava. To nam potvrđuje hadis Allahovog Poslanika, a.s., koji prenosi Abdullah ibn Amr, r.a. On veli da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Zadovoljstvo Gospodara se ogleda kroz zadovoljstvo oca i nezadovoljstvo i ljutnja Gospodara se ogleda kroz nezadovoljstvo oca.“[2]

Ako se ovako treba odnositi prema ocu, kako se tek treba odnositi prema majci jer je majka preča! Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, a.s., pa mu je rekao: „O Allahov Poslaniče, ko je najpreči da se prema njemu lijepo ophodim?“ „Tvoja majka“, odgovori Poslanik, a.s., tri puta, a četvrti put reče: „Tvoj otac.“[3]

Hafiz Ibn Hadžer je u tumačenju ovog hadisa prenio riječi Ibn Bettala: „Hadis nam govori da se prema majci moramo tri puta ljepše i brižljivije odnositi nego prema ocu zbog trudnoće, porođaja i dojenja i po tome se majka izdvaja u odnosu na oca, a kad je u pitanju odgoj, u tome su ravnopravni.“[4]

Allahov Poslanik, a.s., nas je upozorio da ne budemo neposlušni roditeljima kazavši: „Želite li da vas obavijestim o najvećim grijesima (kebair)?“ Odgovorili smo: „Svakako, Allahov Poslaniče.“ Na to im on reče: „Pripisivanje Allahu sudruga u Božanstvenosti (širk) i neposlušnost prema roditeljima.“[5]

Zar ima većeg gubitnika od onog čiji roditelji dožive starost pored njega, ali ih on zapostavi i ne pruži im njihovo pravo pa to bude uzrokom zabrane njegovog ulaska u Džennet, da nas Allah sačuva.

Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Propao je, propao je, i još jednom propao je!“ „Ko je Allahov Poslaniče?“ upitaše pristuni. „Onaj čiji roditelji ili jedan od njih dožive starost, a on ne uđe u Džennet!“ odgovori on.[6]

Zato pedagozi moraju uzeti ovo u obzir pa podsjećati i podsticati omladinu na dobročinstvo i poslušnost da ne bi doživjela ružni završetak na Dunjaluku i kaznu na Ahiretu.

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 27-28.