Autor: Memić A.
Snaga roditeljske dove
Nebrojeno puta čujemo koliko je važna i jaka dova roditelja za djecu. Roditeljska dova za dijete ima uzvišen status kod Allaha, dželešanuhu. To je dova koja se ne odbija. Dova koja nas čuva i vodi kroz životne izazove, ali i dova čije težine trebamo biti svjesni.
Prema roditeljskoj dovi dijete treba biti strogo obazrivo – pažljivo i nježno prema roditeljima – kako bismo stekli njihovo zadovoljstvo, a time i Allahovo zadovoljstvo.
Allah, Uzvišeni, dao nam je roditelje kao Svoju milost. Mi smo njihov emanet, ali su i oni naš emanet u smislu brige, poštovanja i zahvalnosti. U Kur’anu se jasno naglašava vrijednost roditelja i obaveza lijepog odnosa prema njima:
“Gospodar tvoj je zapovjedio da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite…” (El-Isra, 23)
Djeca su, kako se navodi u hadisu, “plod srca” svojih roditelja.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, navodi se da Allah, kada uzme dušu djeteta Svome robu, upita meleke:
“Jeste li uzeli plod srca Moga roba?”
Oni odgovore: “Jesmo.”
On upita: “Šta je rekao Moj rob?”
Kažu: “Zahvalio Ti se i rekao: ‘Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.’”
Tada Allah kaže: “Sagradite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je Kuća zahvale (Bejtul-hamd).”
(Hadis bilježi Tirmizi)
1. Kur'anske dove djece za roditelje
Ako su djeca plod srca svojih roditelja, kakav je onda status dove djeteta za roditelje?
Vrlo jasan i konkretan odgovor sadržan je u namaskoj dovi koju učimo nakon svakog namaza, moleći za sebe i za svoje roditelje.
U tešehhudu učimo:
“Rabbena-gfir li ve li-validejje ve lil-mu’minine jevme jekumul-hisab.”
“Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim i svim vjernicima na Dan kada se račun bude polagao.” (Ibrahim, 41)
Također, učimo i dovu:
“Rabbir-hamhuma kema rabbajani sagira.”
“Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni mene, dok sam bio dijete, njegovali.” (El-Isra, 24)
Važnost dove za roditelje očigledna je kroz činjenicu da prilikom svakog namaza tražimo oprost i dobro za njih. Time nas vjera uči da dova za roditelje nije povremeni čin emocije, već trajna obaveza i znak svijesti o njihovoj ulozi u našem životu.
2. Dova koja traje i nakon smrti roditelja
Djeca imaju dužnost upućivati dove za svoje roditelje – kako za njihovog života, tako i nakon njihove smrti. Ta dužnost ne prestaje njihovim preseljenjem na Ahiret. Naprotiv, tada postaje još važnija.
Allahov Poslanik, Muhammed, sallalahu alejhi ve alihi ve selem, rekao je:
“Kada čovjek umre, prestaju mu djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se koristi i dobro dijete koje za njega dovu čini.”
(Hadis bilježi Muslim; prenosi Ebu Hurejre)
Ovaj hadis jasno potvrđuje da dova djeteta za roditelja ima trajnu vrijednost. Dijete koje dovi za svoga roditelja opisano je kao hairli – dobro i čestito dijete. Njegova dova postaje svjetlo u kaburu, olakšanje na Sudnjem danu i znak da roditeljski trud nije bio uzaludan.
3. Dova kao izraz zahvalnosti, ljubavi i odgoja
Dova djeteta za roditelje dio je dužnosti, ljubavi i posvećenosti. Ona je i odraz zahvalnosti i pokornosti Allahu, dželešanuhu.
Onaj ko dovi za roditelje pokazuje da razumije vrijednost njihove žrtve, neprospavanih noći, brige, odricanja i straha koji su osjećali za njega.
Dova za roditelje ogledalo je našeg odgoja i poštovanja prema onima koji su naši prvi skrbnici, bez kojih naš život na Dunjaluku ne bi bio moguć.
Nakon rođenja mi u potpunosti ovisimo o njihovoj brizi. Oni nas hrane, štite, podučavaju i vode. Njihova ljubav, posvećenost i briga – bez obzira na našu dob i životne okolnosti – predstavljaju Božansku milost i direktan pokazatelj Allahove brige za nas od prvog našeg udaha.
Dova djece za roditelje – trajna veza do Sudnjeg dana.
Postojanje čestitih roditelja, njihova pažnja i podrška, znak su Allahove milosti. Zato je najmanje što možemo učiniti upućivati dove za njihovu dobrobit, zdravlje i uputu dok su živi.
Lijepa riječ, osmijeh, poštovanje i dova – to su darovi koji raduju njihova plemenita srca.
Nakon njihove smrti, dova i sjećanje na njih postaju svjedočanstvo naše zahvalnosti. Kada dijete podigne ruke i kaže: “Allahu, oprosti mojim roditeljima”, to je dokaz da je emanet lijepog odgoja sačuvan.
To je potvrda da trud, savjet i suze nisu bili uzaludni.
Dova djece za roditelje traje do Sudnjega dana. Ona je most između Dunjaluka i Ahireta, između srca roditelja i srca djeteta. Ona je čin ibadeta, ali i čin ljubavi.
I dok često govorimo o snazi roditeljske dove, ne smijemo zaboraviti ni snagu dove djeteta – dove koja može podići stepene roditelja u Džennetu i osvijetliti njihov put.
Zato ne zaboravimo: dova za roditelje nije samo preporuka. Ona je obaveza, zahvala i trajna veza.
Dova djece za roditelje znak je imana, znak odgoja i znak srca koje pamti.
Izvori:
Kur’an, El-Isra, 23–24.
Kur’an, Ibrahim, 41.
Muhammed, sallalahu alejhi ve alihi ve selem: hadis o tri trajna djela, Sahih Muslim.
Hadis o Bejtul-hamdu, Sunen Tirmizi.