Čovjek ima bezbroj potreba čije je osiguravanje izvan moći svakog čovjeka kao pojedinca. Iz tog razloga moraju se organizirati ljudska društva i pojedinci tako da se potpomažu i međusobno sarađuju.
Poput dijelova jednog tijela trebaju pripremati uvjete za osiguranje potreba.
Po ovom pitanju od posebne je važnosti društveni sklad pošto su priroda, moral, želje i metode različiti i ukoliko se pojedinci prepuste samima sebi, svako gleda svoju korist i želi svoju korist čak i kada je ostvarenje toga po cijenu žrtvovanja interesa i koristi drugih. Rezultat ovakvog haosa je nepostojanost društva.
Prema tome, društvo, pored toga što ima potrebu za zakonom, ima potrebu I za društvenim odgojem. Hadže Tusi u svojim djelima opširno je raspravljao o pitanjima vezanim za društvo, upravljanje gradovima i vrstama gradova.
Naravno, prije njega je Farabi ova pitanja detaljno pojasnio. Farabi zastupa stav da smjer obrazovanja i odgoja, te planiranja obrazovanja i odgoja mora biti utopija, odnosno idealni grad (medina fadila).
Hadže Tusi je većinu ovih pitanja vezanih za društvo I društveni odgoj preuzeo od Farabija.
Stoga ćemo se ovdje suzdržati od prenošenja onoga što je izneseno u prvom svesku ovog zbornika radova, u dijelu posvećenom Farabiju, i samo ćemo ukazati, iz Tusijevog aspekta, na jedan dio pitanja vezanih za društveni odgoj.
Izvor: “Stavovi Islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.