Jedan dvorski šaljivdžija engleske kraljice Elizabete uzajmio od kraljice pet stotina lira. Kad je došlo vrijeme da novac vrati, on udari u molbe da mu kraljica taj dug oprosti, ali kraljica ne htjede ni da čuje za to. S toga šaljivdžija izmisli ovaj način, da se riješi duga.
On čuje da će kraljica jednog dana proći nekuda pa on kupi mrtvački sanduk i kad kraljica naišla onim sokakom, on je legao u sanduk, a ljudi su ga ponijeli i uprav se sreli s kraljicom. Ona odmah upitala za mrtvaca – ko je, pa kad joj rekoše da je njezin dvorski šaljivdžija, ona ga počne žaliti. U to se sjeti i onog duga pa rekne da mu to oprašta. Kad to šaljivdžija čuje, odmah skoči iz sanduka, pa rekne kraljici: „Vaše su me riječi toliko obradovale da sam evo – oživio.“ Tako se riješio duga.
Izvor: Behar, list za pouku i zabavu, god. I, br. 1, Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo, 1. maj 1900, str. 54.