Nekoliko hodžinih đaka doprate hodžu do njegove kuće. Hodži je bilo neprijatno da ih ne svrati u kuću, ali i da ih svrati. Zato im reče:
– Pričekajte vi mene ovdje!
Zatim uđe u kuću i reče ženi da ih se vješto riješi. Žena izađe pred kuću pa se napravi kao da ništa ne zna. Zapita đake šta čekaju, pa im reče:
– Hodža nije kod kuće.
Đaci nato rekoše da su došli zajedno s hodžom, da ih je on ostavio da čekaju i unišao u kuću.
Nastade dugo objašnjavanje, te hodža, najzad, izgubi strpljenje. Promoli glavu kroz prozor i reče:
– Slušajte, đaci! Šta se vi tu nadgovarate! Možda na kući imaju dvoja vrata, pa je hodža na jedna ušao, a na druga izišao!
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 78-79.