Filozofija egzistencije je jedna od orijentacija savremene filozofije. Javlja se u više varijanti:
a) Filozofija egzistencije (K. Jaspers i G. Marcel)
b) Egzistencijalna filozofija (M. Heidegger)
c) Egzistencijalizam (J.P. Sartre, M. Merleau-Ponty, A. Camus)
Filozofija egzistencije javila se 30-ih godina prošlog stoljeća, najprije u Njemačkoj. Ona je reakcija na nacionalizam i filozofiju apsoluta, ali i na pozitivizam. Ponovo se čovjek dovodi u središte, polazi od pojedinačne egzistencije i pojedinačnoga iskustva, te nasuprot primatu činjenice ističe primat mogućnosti, a mogućnost uključuje i aspekt nesigurnosti.
Preteče filozofije egzistencije su Kierkegaard i Nietzsche – naglašavali vezu filozofije sa pojedinačnom egzistencijom čovjeka. U književnosti tu su Dostojevski i Kafka.
Učenje koje se izvodi iz filozofije egzistencije jest egzistencijalizam. Sasvim se udaljuje od teizma i metafizičke svrhovitosti, te bitak (esenciju) traži u postojanju (egzistenciji) i u apsolutnoj slobodi čovjeka pojedinca unutar besmislenog svijeta
[issuu viewmode=presentation layout=http%3A%2F%2Fskin.issuu.com%2Fv%2Fcolor%2Flayout.xml backgroundcolor=CCCCCC showflipbtn=true documentid=130227132222-3046c222ef1244baaaefcd7a766207ed docname=egzistencijalizam__1_ username=amimari loadinginfotext=Egzistencijalizam showhtmllink=true tag=edukacija width=600 height=800 unit=px]