Ebu Ejjubu el-Ensariji, radijallahu anhu, ukazana je čast da u svojoj sretnoj kući ugosti predvodnika svih vjerovjesnikā, Muhammeda Mustafu, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj sretni sahabija u početku je molio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se smjesti na gornjem katu kuće. Međutim, plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije prihvatio njegov prijedlog, obrazloživši to riječima:
„Ebu Ejjube, za nas je bolje da stanujemo u prizemlju!“
Ebu Ejjub i njegova porodica služili su svog dragog gosta i ukazivali mu nesvakidašnje gostoprimstvo. Toliko su bili pažljivi prema njemu i u tolikoj mjeri su iskazivali poštovanje prema njemu da su na svom katu spavali uz same zidove, izbjegavajući boraviti iznad Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, glave. Jednoga dana, na gornjem katu neko je razbio glinenu posudu sa vodom i voda se prosula po podu. Da ne bi procurila u prizemlje i pokvasila blagoslovljenog gosta, Ebu Ejjub je brzo prihvatio jorgan od kadife – a to mu je bila jedina prostirka u kući – i njime posušio pod. Ujutro je još jednom zamolio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pređe na gornji kat, ali je dobio isti odgovor:
„Za nas je bolje da stanujemo u prizemlju!“
„Allahov Poslaniče, mi ne možemo boraviti na gornjem katu sve dok ste vi u prizemlju!“
Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio da pređe na gornji kat kuće.[1]
Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, i njegova porodica su za vrijeme Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, boravka u njihovoj kući pripremali jelo i posluživali ga plemenitom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što bi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objedovao, ostatak jela je vraćan u njihove odaje, a oni bi, radi blagoslova, istraživali tragove Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, ruku na hrani i jeli upravo one dijelove hrane koje je on, sallallahu alejhi ve sellem, bio dotaknuo svojim blagoslovljenim rukama. Jednom prilikom je pripremeljeno jelo sa crvenim ili bijelim lukom, međutim Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to jelo nije ni okusio. Kada je Ebu Ejjub primijetio da je jelo netaknuto, uznemireno je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao:
„Allahov Poslaniče, da li je ovo jelo zabranjeno (haram)?“
„Ne, ali ja ne volim njegov miris! A pored toga, ja razgovaram sa melekima!“, odgovorio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. „Ono što ti ne voliš, ne volim ni ja!“, rekao je Ebu Ejjub. Međutim, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče:
„Vi jedite!“
Poslije toga Ebu Ejjubova porodica nije pripremala jelo sa lukom.[2]
Navedeni primjer ukazuje nam na profinjenost, suptilnost i nježnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nijednim gestom nije želio da uznemirava ljude ili meleke.
Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, nastavio je služiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon što je on odselio iz njegove kuće. Da bi postigao sreću koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio u hadisu:
„Konstantinopolis (Istanbul) će sigurno biti osvojen, pa divan li je zapovjednik vojske koji ga osvoji i divna li je vojska koja ga osvoji!“[3], Ebu Ejjub, radijallahu anhu, dva puta je učestvovao u opsadi Konstantinopolisa, a bio je prešao osamdesetu godinu života. Žrtvovao je svoju dušu na Allahovom putu i bio jedna od prethodnica kasnijih osvajanja. Prije nego je umro, islamskoj vojsci oporučio je sljedeće: „Moje tijelo pokopajte na najisturenijem mjestu do kojeg dospijete!“[4]
Izvor: Osman Nuri Topbaş, Allahov Poslanik Muhammed Mustafa (sallallahu alejhi ve sellem), IK „Erkam“, Istanbul, 2013, str. 9-12.