Zelene oaze, krovni vrtovi i vertikalno ozelenjavanje… Zelenilo u gradovima dobija sve više na značaju, ne samo zbog „zelenog“ utjecaja i održivog razvoja, nego prije svega iskonske čovjekove potrebe da živi u kontekstu sa prirodom.
Pomjeranje prema „zelenom“ dizajnu je počelo 70-tih godina prošlog vijeka. Od tada se periodično i u različitim intervalima sa stepenom energetskih kriza i klimatskih promjena budila svijest o potrebi ekološke i energetski održive gradnje u skladu sa prirodom.
Zato, kao bezuslovno prihvatanje „zelene“ opcije, kao još jednog putokaza prema budućnosti, sjetimo se poruke Antoana de Egziperija: „Mi ne nasljeđujemo svijet naših predaka, mi ga pozajmljujemo od naše djece. “