Grijeh je nepokornost Božijoj naredbi.
Božije naredbe nekada su u obliku naređenja da se neko djelo izvrši, a nekada da se neko djelo napusti.
Grješnik je osoba koja se ne povinuje ovim naredbama, to jest osoba koja napušta ono što joj je naređeno da čini, a čini ono što joj je zabranjeno.
Bog zna i koristi i štete djela i zna koje djelo čovjeka vodi prema krajnjem cilju, a koje ga djelo od toga udaljava.
Prema tome, sva se Božija naređenja tiču djela koja sa moralnog aspekta imaju pozitivnu vrijednost, a zabrane se uvijek odnose na ona djela koja čovjeka udaljavaju od krajnjeg cilja.
Grijeh, neposluh i pojmovi slični njima uvijek ukazuju na djela koja imaju negativnu moralnu vrijednost.
Čovjek koji se želi nalaziti na putu savršenstva i živjeti moralnim i sretnim životom mora, sa sigurnošću u Božije znanje i dobrohotnost, Njegove naredbe uzeti za svoje upute i postupati u skladu s Božijim naređenjima.
U Kur’anu i Sunnetu brojna djela su spomenuta kao grijeh.
Svaki grijeh, u bilo kojem segmentu života se nalazio, nanosi štetu odnosu između čovjeka i Boga.
Neki grijesi, pored štete koju nanose ovoj vezi, štetni su i po odnos čovjeka sa samim sobom i odnose sa drugim ljudima.
Naprimjer, kršenje prava drugih, krađa, ogovaranje i drugo slabe vezu između čovjeka i Boga, a nanose štetu i vezi čovjeka sa drugima i društvom.
Izvor: “Temelji Islamske etike”, s perzijskog preveo Ertan Basarik, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.