Hafiz Mustafa-ef. Mujezinović, među muslimanima Sarajeva poznatiji kao hafiz Mustafa-ef. Kovač, imam i hatib Vekil Harač (Hadžijske) džamije i nastavnik-mudževvid Islamske ženske vjerske škole (Gazi Husrev-begove ženske medrese), umro je 20. januara 1946. godine.
Hafiz Mustafa-ef. Mujezinović rodio se u Sarajevu 1883. godine. Tu je pohađao mekteb, ruždijju, zatim medresu Ismail-ef. Misrije (Atmejdansku), a od 1906. do 1909. pohađao je Darul-muallimin, koji je te, 1909. godine i završio s odličnim uspjehom. Hifz je učio pred hadži hafizom Mustafa-ef. Muhićem – Luledžijom (umro 1916), imamom i muallimom Esnafskog mekteba, pred kojim je završilo hifz više od dvadeset hafiza. Još dok je polazio medresu, postavljen je za imama i hatiba Divan katib Hajdar-ef. džamije (Bijela džamija na Vratniku). Sedamnaestog maja 1909. godine premješten je za imama i hatiba Vekil Harač džamije (Hadžijska), na kojoj je dužnosti ostao sve do smrti. Dvadeset i prvog marta 1911. godine imenovan je za trećeg muallima Gazi Husrev-begova mekteba, a 22. IX 1916. promaknut je za drugog maullima istog mekteba. U tom zvanju ostao je 21. IX 1936. godine, kada je postavljen za nastavnika Islamske ženske vjerske škole. Tu je dužnost obavljao do smrti.
Pored ovih službi Mujezinović je obavljao i druge dužnosti. Pod konac 1917. godine imenovan je džuzhanom Gazi Husrev-begove džamije. I ovu dužnost je vršio do smrti. U januaru 1918. bio je postavljen za vjeroučitelja na osnovnoj školi za „pričuvničku djecu“, a 1919. je duhovnik u zatvoru Okružnog suda u Sarajevu, gdje je, uz poučavanje u osnovnim vjerskim dužnostima, obavljao u mjesecu ramazanu sa zatvorenicima-muslimanima i zajednički teravih-namaz.
Kao dobar i priznat pedagog u nekoliko navrata Mujezinović je određivan od strane Vakufsko-mearifskog povjerenstva da pregleda mektebe u Sarajevu i izvrši inspekciju nastave u njima i da podnese izvještaj o zatečenom stanju. Dok je bio član Vakufsko-mearifskog povjerenstva, išao je s ostalim članovima toga povjerenstva na ispite u mektebe, koji su se održavali na kraju svake školske godine. Iz istih razloga je u dva maha određivan od Ulema-medžlisa da u zajednici s hadži Mustafa-ef. Tulićem, upraviteljem Gazi Husrev-begova mekteba, pregleda Mali ilmihal od Sulejmana Mursela i stavi svoje primjedbe radi eventualne dopune i izmjene teksta prije njegova ponovnog štampanja. Također mu je Ulema-medžlis 1936. godine povjerio da pregleda i ocjeni Arapsku početnicu koju je sastavio muallim iz Visokog hafiz Husein-ef. Sedlarević. Koliko nam je poznato ova Arapska početnica nije nikada štampana, niti u mektebima upotrebljavana. U istoj godini bio je korektor pokusnih otisaka Kur'ana, kojeg je izdala Vakufska direkcija u Sarajevu.
Hafiz Mustafa-ef. Mujezinović je spadao među najjače hafize u Sarajevu, kako se to popularno kaže, bio je „kavi“ hafiz. Više od četiri decenijr učio je u mjesecu ramazanu mukabelu u mnogim sarajevskim džamijama: Gazi Husrev-begovoj, Durak hadži Ahmedovoj (Baščaršija), Čekrči Muslihuddinovoj (Pod Kovačima), Vekil Harčovoj i dr. U Gazi Husrev-begovoj džamiji je učio mukabelu nekad pred ikindiju, pa iza ikindije, pred podne ili na sehur. U Sarajevu je nekada bila posebno zapažena mukabela, koja se učila pred podne u Begovoj džamiji, a bila je poznata pod imenom „mukabela mladih hafiza“, jer su je učili mladi sarajevski hafizi. Šef im je bio Mujezinović. Kad bi se koji od ovih hafiza pomeo, Mujezinović ga je neprimjetno opomenuo i ovaj se nastojao sam popraviti. Ako nije uspio ispraviti se sam, on ga je ispravio na način, da ni mnogi od prisutnih slušatelja ne bi to primijetili. Pred Mujezinovićem su učili hifz: rahm. hafiz Ibrahim-ef. Proho (umro 1968), hadži hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac i hafiz Mahmud Traljić. Prije nego je bila hafiska dova hafiz Mula-hanumi Merhemić, Mujezinović ju je preslušao cijeli Kur'an, pa se tako on smatra i njezinim hodžom u hifzu.
U godini 1932, na poticaj braće Hadžišabanovića (Asimage i Fejzage), hafiz Hamdi-ef. Berberović (umro 1934), muderis Gazi Husrev-begove medrese i drugi imam Begove džamije, počeo je držati tečaj iz pravilnog učenja Kur'ana i drugih vjeskih disciplina budućim sarajevskim bulama. Kako je Berberović bio već teže bolestan i kako je češće morao ostajati u postelji, na ovom tečaju zamjenjivao ga je hafiz Mustafa-ef. tečaj je završen polovinom 1933. godine. Polaznice tečaja su dobile od Berberovića svjedodžbe o završenom tečaju. Bile su sastavljene na arapskom jeziku. Godine 1942. imenovan je hafiz Mustafa-ef. za člana komisije pred kojom će polagati ispit kandidati za džuzhane Begove džamije, a koji nisu hafizi ili muallimi. U komisiji su bili još hadži hafiz Džemaluddin-ef. Hadžijahić i hadži hafiz Asim-ef. Sirćo.
1916. godine postavljen je za zastupnika mutevelije vakufa Vekil Harč džamije, a 1927. godine imenovan je za muteveliju istog vakufa. Godine 1920. je član Džematskog medžlisa u Sarajevu, što ostaje nekoliko godina, a od 1927. do 1929. godine član je Vakufsko-mearifskog povjerenstva. Pri osnivanju ilmijanske organizacije El-Hidaje 1936. godine, u Pripremni odbor biran je i hafiz Mustafa-ef. Iza toga je nekoliko godina biran u razne odbore ove organizacije (Radni, Glavni, Nadzorni odbor).
Pored svih ovih brojnih poslova, Mujezinović je vršio još jednu važnu dužnost: u nekoliko sarajevskih porodica privatno je učio djecu u vrijeme između akšama i jacije. Tako je privatno učio djecu u dr. Mehmeda Spahe, dr. Hamdije Karamehmedovića, Edhemage Bičakčića, Fejzage Hadžišabanovića i dr. Njihova su djeca išla redovno u mekteb s ostalom djecom, ali po završetku mekteba, roditelji su htjeli da im djeca nauče više o svojoj vjeri, a naročito da nauče što bolje i pravilnije učiti u Kur'anu. I svi su htjeli da im hafiz Mustafa-ef. uči djecu, jer je on bio već poznat kao dobar pedagog, ustrajan i savjestan u svome poslu.
Hafiz Mustafa-ef. Mujezinović bio je priznat kao uzor vjerskog službenika. Bio je revan i tačan do ljudskih mogućih granica. Služio je kao primjer uzorna vladanaja i ponašanja, a svugdje je rado priman. Bio je skroman, ali od svakog priznavan i poštovan. Njegovo ophođenje s ljudima bilo je uzorno i služilo kao primjer kako se jedan vjerski službenik treba ophoditi sa svijetom. Uživao je opće povjerenje među muslimanima Sarajeva. Kao primjer navešćemo da je u isto vrijeme učio djecu u dr. Mehmeda Spahe, koji se nalazio u opoziciji prema tadašnjem režimu, i dr. Hamdije Karamehmedovića, koji je bio aktivan ministar u šestojanuarskom režimu. Ni jednom ni drugom, međutim, nije smetalo što hafiz Mustafa-ef. uči djecu i u drugoga i što je on bio poznat kao nepokolebljivi pristalica dr. Spahe u političkom pogleldu. I jedan i drugi su znali da je Mujezinović odličan mualim, dobar pedagog, a iznad svega karakter, kakvih je malo u to vrijeme bilo. I u načinu odijevanja i uopće u ponašanju, služio je kao primjer za sve pripadnike ilmijjanskog staleža i službenike Islamske vjerske zajednice.
Jednom prilikom nam je rahmetli hadži Mujaga Merhemić pričao da je čuo od dr. Hamdije Karamehmedovića, kad se poveo razgovor o našoj ilmijji, da su za njega uzori vjerskih službenika kod nas reisu-l-ulema hadži hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić i imam i muallim hafiz Mustafa-ef. Mujezinović. A dr. Karamehmedović je imao prilike, i kao aktivni političar i kao funkcioner u Islamskoj vjerskoj zajednici kroz duže vrijeme, upoznati veliki broj naše ilmijje i to onih na visokim položajima, kao i onih „običnih“ službenika Islamske vjerske zajednice. Među ove druge spadao je i hafiz Mustafa-ef. Mujezinović.
(Prvi put objavljeno u: Takvim, 1976, str. 190-193.)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 219-224.