Autor: A. E.
I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Kur'an, XXX:21)
Navedeni kur'anski ajet nas svojim sadržajem potiče na razmišljanje i poziva na njegovo provođenje u praksi kako bismo ostvarili život usaglašen sa načelima Kur'ana. U citiranom kur'anskom tekstu uočavamo sljedeća značenja:
1. Život u bračnoj zajednici je jedan od znakova Božije moći
Ukoliko čovjek ispravno razmišlja, uvidjet će kako je njegov obični mali život, zapravo, znak Božije veličanstvenosti koja ga vodi i upućuje ka Njemu.
2. Brak je izvor smiraja i spokoja
Kur'an jasno i nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je jedan od ciljeva zajedničkog bračnog života postizanje smiraja i spokoja među supružnicima. Jasno nam je i da je jedan od uzvišenih duhovnih, etičkih i psiholoških ciljeva islama, čijom se realizacijom približavamo Bogu, odgoj djece koja će dati svoj kvalitetan doprinos društvu. Stoga su sukobi, svađe i prepirke u suprotnosti sa božanskim ciljem uspostavljanja zajedničkog života žene i muškarca.
3. Uzajamna ljubav među supružnicima
Jedno od začudnosti božanskog stvaranja jeste uzajamna ljubav i naklonost koju je Uzvišeni Bog usadio u biće žene i muškarca. Taj osjećaj naklonosti i ljubavi je toliko intezivan da je u stanju povezati ženu i muškarca iz sredina sa različitim običajima, kulturom i etičkim kodeksima. Među njima se rađa bliskost i povezanost koja postoji u dugotrajnim prijateljskim odnosima. Ovo pitanje je iznimno bitno te predstavlja svojevrsno čudo koje zavrijeđuje više pažnje i promišljanja.
4. Znak za one koji promišljaju
Časni Kur'an je ostvarenje porodičnog ideala, tj. smiraja i spokoja u okvirima porodice, uvjetovao promišljanjem. Zajednički život unutar porodice mora biti podložan promišljanju, procjenjivanju i analiziranju, da bi se uklonile sve prepreke na putu porodičnog prosperiteta kako na materijalnom tako i na duhovnom planu. Takav život se može smatrati znakom božanske moći. Ukoliko ne obezbijedimo preduvjete za stalni prosperitet, razvoj i napredak, onda ljubav, pažnja i naklonost između supružnika neće dugo potrajati. Razmišljanje u ovom pravcu jedan je od glavnih uvjeta koji osigurava ostvarenje cilja zajedničkog života – spokoja i smiraja supružnika.
Moglo bi se kazati da i žena i muškarac u zajedničkom životu moraju biti poput baštovana koji neprestano vodi brigu o svome vrtu, ne dopuštajući u njemu razvoj korova. Kako baštovan redovitom brigom čini vrt mirisnim i lijepim, tako i supružnici trebaju njegovati svoj porodični život, posvećujući potrebnu pažnju njegovom unapređenju i razvoju.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Kada čovjek pogleda s ljubavlju svoju suprugu pa mu supruga uzvrati pogled, tada Uzvišeni Bog na njih dvoje pogleda pogledom ljubavi i milosti.“
Iz ovog časnog hadisa razumijevamo da čak i uzajamni pogledi supružnika, ispunjeni ljubavlju, uzrokuju spuštanje Božije milosti i blagoslova na njih. Milostivi ih prihvata u okrilje Svoje dobrote i ljubavi.
Sve navedeno nam ukazuje na važnost ljubavi i plemenitog ophođenja u životima i muškarca i žene. Neophodno je, stoga, ukloniti sve ono što umanjuje i slabi ljubav, sve što zahlađuje odnose u zajedničkom životu i sprečava njegov napredak i boljitak.
Život sa sobom neminovno nosi i teškoće. To nije nešto neuobičajeno te se tome ne treba pridavati velika pažnja. Međutim, ukoliko se primijeti da takve situacije stvaraju probleme u funkcionisanju porodice, nužno je posavjetovati se sa umnim ljudima i poslušati njihove savjete. Nikad ne bismo trebali zapostaviti ni snagu dove. Pomoć trebamo tražiti od Uzvišenog Boga te sadakom i lijepim ophođenjem prema drugima pronalaziti izlaz iz životnih teškoća.
Razlike između žene i muškarca
Iz stavova učenjaka starog svijeta, kao i iz onoga do čega su došli naučnici novog doba putem svojih znanstvenih analiza i rezultata iskustvenih istraživanja, možemo izvesti zaključak da se razlike između muškarca i žene mogu svrstati u tri osovinske cjeline:
a) razlike sa tjelesnog stanovišta
b) razlike sa duhovnog i psihološkog stanovišta
c) razlike sa stanovišta međusobnih osjećaja
Što se tiče razlika sa tjelesnog stanovišta, možemo navesti sljedeće:
– Tijelo muškarca je obično krupnije od ženskog tijela.
– Muškarci su nerijetko viši od žena.
– Ženski glas je nježan, dok je glas muškarca dubok i grub.
– Žene tjelesno brže stasavaju i sazrijevaju od muškarca.
– Ženski fetus se brže razvija od muškog.
– Otpornost žene na mnoge bolesti je veća od otpornosti muškarca.
– Djevojčice prije dostižu spolnu zrelost od dječaka, ali gube reproduktivnu sposobnost prije muškaraca.
– Mozak muškarca je veći u odnosu na mozak žene, ali je u odnosu na veličinu tijela mozak muškarca manji nego kod žene u odnosu na njeno tijelo.
– Pluća muškarca imaju veći kapacitet u odnosu na pluća žene.
– Otkucaji ženskog srca su brži od otkucaja srca muškarca.
Razlike između žene i muškarca sa psihološkog stanovišta su sljedeće:
– Kod muškarca je izraženija sklonost i ljubav ka sportu, lovu i dinamičkim adrenalinskim aktivnostima.
– Emocije muškarca su borbenije, dok su emocije žene blage i miroljubive.
– Žena izbjegava korištenje sile i nasilja kako prema sebi tako i prema durgima, zbog čega je broj samoubistava kod žena manji nego kod muškaraca, a ukoliko dođe do samopovređivanja i samoubistva, žene to ne čine grubim i nasilnim putem i sredstvima, kao što je to oružje i sl., već radije pribjegavaju predoziranju lijekovima ili opijatima.
– Žene su emotivnije i brže se uzbuđuju od muškaraca. Brže su u donošenju odluka u pogledu onoga što im se dopada i što vole, dok u situacijama koje izazivaju osjećaj straha brže padaju pod utjecaj emocija.
– Sklonost žene ka estetici, ka lijepome, ka ukrašavanju, uljepšavanju i modi je snažnija nego kod muškarca.
– Žena je od muškarca opreznija i religioznija, pričljivija, ceremonijalnija i formalnija u ophođenju prema drugima, ali i većinom plašljivija od muškarca.
– Sklonost i privrženost porodici izražajniji su kod žene nego kod muškarca.
– Žena je slabija od muškarca u racionalnim, filozofskim i suhoparnim intelektualnim raspravama i znanostima, dok je suprotno tome snažnija od muškarca u književnosti, slikarstvu i bilo kojoj drugoj umjetnosti i poslovima koji su ispunjeni emocijama i osjećajima.
– Muškarci bolje čuvaju i skrivaju tajne, zato je kod muškaraca primjetno znatnije prisustvo bolesti koje su nastale usljed njihova skrivanja.
– Žene su mekšeg srca i puno senzibilnije od muškaraca te im je, stoga, mnogo lakše zaplakati nego muškarcu.
Razlike sa stanovišta međusobnih osjećaja su sljedeće:
– Muškarac je skloniji zasnovati vezu vođen strastima, dok žena više posvećuje pažnju ljubavi i ljubaznosti muškarca. Stoga, muškarci više vole žene koje im se dopadaju i sviđaju, dok žena voli muškarce koji prepoznaju njenu vrijednost i koji su iskreni u ljubavi prema njoj.
– Muškarac voli da uzme, a žena voli da je uzmu.
– Žena voli da njen muškarac bude hrabar i odvažan, dok muškarac voli da mu je žena lijepa i uživa u njenom koketiranju i nastojanju da mu privuče pažnju.
– Žena podršku muškarca smatra najvećim i najvrednijim darom.
– Žena suprotno muškarcu ima sposobnost i moć skrivanja svojih želja i strasti, pa je zbog toga strast muškarca priprosta i agresivna u svom očitovanju, za razliku od ženske strasti koja je odmjerena i izazovna.
Zanimljiva je teorija jednog poznatog američkog psihologa koji je obavio opsežna naučna istraživanja na ovu temu. On kaže: „Svijet muškarca se u potpunosti razlikuje od svijeta žene. Žena ne može razmišljati i djelovati poput muškarca, jer su njihovi svjetovi različiti.“
On potom dodaje: „Žena i muškarac su poput dvije zvijezde koje se kreću različitim putanjama. Svaka od te dvije zvijezde ima svoju specifičnu putanju kretanja. Upravo na ovoj osnovi, tj. na shvatanju da oni upotpunjuju jedno drugo, oni se mogu međusobno razumijevati i voljeti, međutim, oni nikada neće postati jedno. Kako se kreću različitim putanjama, oni se nikada ne zasite jedno drugoga i ne dosadi im to što su jedno pored drugoga.“
Uspoređujući muškarca i ženu, ovaj psiholog kaže:
- Muškarcu je zamorno da bude neprestano uz ženu koju voli, dok za ženu nema većeg užitka od toga da bude neprestano pored muškarca koga voli.
- Muškarac preferira da ostane uvijek isti, dok žena preferira da svakoga dana bude drugačija, da svakoga dana ustane iz kreveta sa novim i svježijim izgledom.
- Najdraža rečenica koja žena želi čuti je: „Dušo moja draga, volim te.“ Dok je najdraža rečenica koju muškarac želi čuti: „Ponosim se tobom.“
- Ukoliko muškarac tokom svoga života bude imao više žena, u očima drugih žena on će biti interesantan, međutim, muškarci preziru žene koje su imale više od jednog muškarca u svome životu.
- Starost za muškarce je doba patnje i bola jer su izgubili snagu i moć rada i privređivanja, dok je za ženu to period života u kome uživa jer je u svojoj kući okružena unučadima.
- Sreća sa stanovišta muškaraca ogleda se u postizanju pozicije i ugleda u društvu, dok je sreća za ženu da osvoji srce jednog muškarca i zadrži ga za sebe tokom cijelog života.
- Muškarac uvijek želi voljenu ženu preobratiti u vlastitu vjeru i naciju. Sa istom lahkoćom kojom mijenja svoje prezime stupanjem u brak, žena je sposobna promijeniti vjeru i naciju zbog čovjeka koga voli.
Iz svega navedenog proizilaze dva pitanja:
Da li su spomenute razlike rezultat superiornosti muškarca u odnosu na ženu i obratno ili je nešto drugo posrijedi? Da li ove razlike predstavljaju ontološku i kreacijsku nužnost ili su ove razlike neka vrsta artificijalnosti i zabave na kojoj počiva ovaj poredak stvaranja?
Prvo ćemo odgovoriti na drugo pitanje kako bismo na taj način načinili uvod za odgovor na prvo pitanje. Pored toga, odgovor na prvo pitanje je u nekoj mjeri opsežniji od odgovora na drugo pitanje i shodno tome iziskuje opsežniju elaboraciju i uvodna razmatranja.
Razlike kreacijske i ontološke nužnosti
S obzirom da muškarac i žena, kao dva inteligentna i razumom obdarena Božija stvorenja, žive jedno pored drugog i vode bračnu zajednicu, razlike koje postoje među njima predstavljaju nužnost takvog vida života. Međutim, ova nužnost različitosti je uvjetovana nužnošću usklađivanja i balansa, a ne supremacijom jednog i recesivnošću drugoga. U svakom složenom sklopu, ukoliko ne postoji sklad i balans između dijelova tog sklopa, nije moguće postići kretanje u pravcu zajedničkog cilja.
Naprimjer, ukoliko materija koja je potrebna za fizički opstanak nekog biljnog, životinjskog ili ljudskog organizma nije proporcionalno raspoređena svim dijelovima tog organizma, i to u onoj mjeri u kojoj je potrebno za proizvodnju energije i snage, taj organizam neće opstati, vrlo brzo će uginuti ili neće ispuniti onaj zadatak koji se od njega očekuje.
Zamislimo da se razvoj tog organizma odvija u jednom specifičnom pravcu te da se neki njegovi dijelovi ne razvijaju ili je taj razvoj umnogome usporen. U tom slučaju će doći do narušavanja balansa, a taj disbalans će dalje voditi propadanju tog organizma ili onemogućavanju istog da ostvari cilj zbog kojeg je stvoren. Prema tome, balans predstavlja nužni preduvjet bilo kojeg složenog sklopa ili vida postojanja.
Razlike predstavljaju savršenstvo stvaranja
U principu razlike između muškarca i žene, u onim dimenzijama o kojima ovdje govorimo, predstavljaju vrhunac i genijalnost čina stvaranja, jer govore o tome da je cjelokupni univerzum stvoren sa ciljem da, i pored svih različitosti i diferencijacija, slijedi jedan specifičan cilj. Ni jedan dio ovog prostranog univerzuma, sa svom njegovom veličinom, ne odstupa ni najmanje od evoluirajućeg toka stvaranja. Za ovo nalazimo potvrdu kako u samoj prirodi i objektivnim činjenicama, tako i vjerskim propisima i društvenim zakonitostima. Tvorac svega stvorenoga je najbolji tumač vjerskih propisa i društvenih zakonitosti. Uzvišeni Bog kaže:
Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak! (Kur'an, LXVII:3)
Ovaj ajet predstavlja jednu od znanstvenih mudžiza Kur'ana u kojem se kaže da koliko god čovječanstvo napredovalo na polju nauke, tehnike, tehnologije i drugih disciplina nikada neće biti u stanju da pronađe nedostatak ili paradoks Božijeg stvaranja. U biti sama ljudska svijest predstavlja savršenstvo Božijeg stvaranja. Bog je stvorio čovjeka kako bi uz pomoć znanstvenog napretka i razvoja spoznao Božiju moć i kako bi postao svjestan Božijeg znanja i onoga što njegovo znanje obuhvata te kako bi na taj način ponizno prihvatio robovanje svome Gospodaru. Krajnje savršenstvo i istinska sreća čovjeka nalazi se upravo u ovoj vrsti znanja i prihvatanja Boga kao svoga Gospodara.
Kada Uzvišeni Gospodar govori o filozofiji smrti i života On kaže da je cilj stvaranja činjenje lijepih i dobrih djela:
Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. (Kur'an, LXVII:2)
Ovdje se ne govori o grijehu kako bi se ljudima pokazalo da grijeh i griješnik ne predstavljaju cilj stvaranja već je to odstupanje i zastranjivanje koje vodi u ništavilo i destrukciju. Plemeniti Kur'an za njih kaže da predstavljaju otpatke koji se pojavljuju nakon kiše i ustalasale bujice koja će uništiti njihove živote:
On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima, također, otpatke, slične onima. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto Allah, objašnjava primjere. (Kur'an, XIII:17)
U ovom ajetu se nalazi veliki broj spoznaja i pouka, a o nekima od njih ćemo govoriti:
a) U biti zbilje ovoga svijeta su neograničene. Ukoliko se nečiji kapacitet poveća on će biti u stanju da spoznaje veći broj ovih zbilja. Prema tome, koliko god proširimo i povećamo svoje intelektualne kapacitete toliko ćemo biti u stanju da spoznamo i razumijevamo zbilje oko nas. I daje vam svega onoga što od Njega išćete. (Kur'an, XIV:34)
b) Božija milost nije moguća u fizičkom svijetu bez izvjesnih tenzija i suprotnosti. To znači da je svaka istina pomiješana sa neistinom i svaka neistina opstaje u sjeni istine. Istina dolazi od Boga, a neistina je nužna popratna pojava istine i ona se ne može povezivati sa Bogom.
c) Različite zbilje nikako ne mogu biti međusobno suprotstavljene. Naravno, to ne negira suprotnost fizičkih fenomena, kao što je činjenica da voda gasi vatru, vatra uništava vodu isparavajući je, biljke postaju hrana životinjama, čovjek jede životinje, a zemlja to sve zajedno proguta…
Šta se misli pod tim da nema razlika među stvorenjima?
Kad se kaže da nema razlika među stvorenjima onda se želi reći da Božiji plan obuhvata cjelokupni univerzum poput nekog neprekidnog lanca te da su sva stvorenja međusobno povezana tako da se rezultati i plodovi jednog stvorenja vraćaju i koriste drugom stvorenju. Na taj način sva stvorenja u ovom univerzumu ovise jedna o drugima. Odnos između uzroka i posljedica u svijetu je poput odnosa između tasova na vagi koji se međusobno reguliraju i balansiraju. Ako se jedan tas na vagi želi rasteretiti to ne dozvoljava drugi ili ukoliko se drugi želi pretovariti onda to ne dozvoljava onaj suprotni. Kada jedan ide prema gore drugi ga u tome onemogućava, a kada ide prema dole onaj suprotni mu to ne dozvoljava. Zahvaljujući ovom suprotstavljanju i tenzijama između tasova na vagi, osoba koja vaga obavlja neophodni posao. Prema tome, tasovi na vagi zahvaljujući svom suprotstavljanju omogućavaju onome koji vaga da ostvari svoju namjeru i cilj. Drugim riječima rečeno, suprotstavljanje između dvojice donosi korist trećem i omogućava mu da postigne svoj cilj.
Tako kada kažemo da nema razlike među stvorenjima, zapravo želimo reći da je Bog sve dijelove ovog svijeta stvorio različito kako bi se na taj način realizirao cilj stvaranja i kako ni jedan dio ovoga univerzuma ne bi onemogućavao drugi da ostvari cilj zbog kojeg je stvoren ili kako ne bi uništio ono svojstvo zbog kojega je stvoren.
Isti je slučaj i sa Kur'anom. S obzirom da Kur'an predstavlja Božije djelo, da je Kur'an od Boga, u njemu nije moguće naći nikakve razlike ili slabosti. Tako Uzvišeni Bog kaže: A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur'an, IV:82)
Na dva načina je moguće razmišljati o Kur'anu. Prvi način je da razmišljamo o svakom ajetu posebno i da ih dobro analiziramo. Drugi način je da posmatramo Kur'an kao cjelinu te da se ne zadovoljavamo samo sa jednokratnom analizom već da to učinimo dva, tri ili više puta. Kur'an negira da u njemu postoje ikakve slabosti i protivrječnosti.
Vrste razlika i protivrječnosti
Kada je riječ o razlikama i protivrječnostima između dvije stvari one se mogu podijeliti u nekoliko vrsta:
a) paradoksalna protivrječnost ili razlika
b) averzivna protivrječnost ili razlika
c) diferencijalna protivrječnost ili razlika
Paradoksalna protivrječnost ili razlika označava negaciju jednog pomoću drugog kao što je to odnos između postojanja i nepostojanja. Između njih postoji odnos paradoksalnosti tako da jedan negira drugoga.
Averzivna protivrječnost ili razlika govori o neskladu i neslaganju između dvije stvari kao što je razlika između bijelog i crnog. Međutim, ovdje postoji mogućnost da se ove dvije razlike i protivrječnosti nađu na dva različita mjesta kao što je bjelina šećera i crnilo hurme.
Diferencijalna protivrječnost ili razlika je, naprimjer, kada je jedna osoba u pogledu rječitosti, sklada i izlaganja uspješna, a druga uspješnija ili je jedna osoba rječita, a druga nije rječitija. Na ovaj način možemo porediti govor dvojice govornika ili umjetnička djela dvojice umjetnika.
Kur'an ne posjeduje ni jednu od ovih vrsta protvrječnosti i razlika. Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju. (Kur'an, XXXIX:23)
Svaka stvar i svaki čovjek se nalaze unutar ovog svijeta i na njih djeluju zakoni koji vladaju unutar njega. Bit i priroda ovoga svijeta počivaju na kretanju i transformaciji, a svaka transformacija je popraćena evolutivnim i usavršavajućim procesom. Prema tome, sva bića koja se nalaze na ovome svijetu žive u različitim vremenskim jedinicama i različitim stanjima i nema ni jednog čovjeka koji ne smatra da je danas pametniji od jučer ili da je u pogledu rada i djelovanja iskusniji, stabilniji i jači.
Shodno tome, zakonitost je da je svaka osoba u svakom pogledu i u svakom trenutku drugačija i da se mijenja. Svako živo stvorenje koje postoji podvrgnuto je procesu transformacije i usavršavanja tako da je nemoguće da se nalazi u dva istovjetna stanja. Ukoliko neko stvorenje nije podvrgnuto ovim zakonitostima onda se može reći da to stvorenje dolazi iz drugog svijeta i da na njega na djeluju zakoni koji vladaju na ovome svijetu.
Prema tome, poredak koji vlada u svijetu i zakonitosti koje su u njemu na snazi predstavljaju Božije djelo i u njima nema nikakvih protivrječnosti i razlika. Ukoliko i postoji neka razlika onda to nije paradoksalna razlika i protivrječnost već razlika u balansu, a to je jedna od nužnosti Božijeg stvaranja svijeta.
Razlike predstavljaju faktor opstanka vrste
Ukoliko postoje razlike između polnih organa onda je to zbog toga da bi se očuvala neka vrsta. Upravo ove razlike u stvaranju dvije jedinke omogućava rađanje i nastanak treće.
Razlike predstavljaju faktor sjedinjavanja i zbližavanja
Jedan od produkata i rezultata razlika u stvaranju jeste pitanje sjedinjavanja i zbližavanja. Jedan privlači drugoga, a drugi mora posjedovati sposobnost da bude privučen i apsorbiran. Ukoliko ne postoji ova vrsta razlike među njima neće doći do privlačenja i apsorbiranja.
Znao sam da će ona prevelika ljepota Jusufova
natjerati Zulejhu da zbog ljubavi napusti zastor stida i bezgrješnosti.
Ljepoti voljene ne treba naša krnjava ljubav,
lijepo lice ne treba vodu, bojilo, mladež i nausnice.
(Hafiz)
Da nije Jusufove ljepote, Zulejhina ljubav ne bi imala smisla i da nije ljepota neovisna o drugome, ljubav se ne bi pojavila. Zbog toga ni jedan muškarac ne voli muškobanjastu ženu, a niti jedna žena ne voli ženskobanjastog muškarca. Zašto? Zato što tu nema razlike između njih dvoje. Ako nema razlike onda nema ni privlačenja, a ni ljubavi.
Razlike predstavljaju faktor jedinstva
Prema Kur'anu razlika između muškarca i žene je nešto više od fizičke i tjelesne povezanosti. Čudno je da neki ljudi ne vide razliku između strasti i ljubavi. Oni misle da ono što povezuje muškarca i ženu jeste samo strast, želja, osjećaj uživanja i fizičkog zadovoljstva. Ne, nije tako.
Dvije vrste težnji i privlačnosti
U univerzumu postoje dvije vrste težnji i privlačnosti. Prva od njih je težnja za posjedovanjem. To je u slučaju kada jedna osoba želi da posjeduje ono što je predmet njene želje. Ishodište ove težnje je u egoizmu i samoljublju. S obzirom da ta osoba sama sebe voli onda želi da posjeduje neku stvar ili osobu kako bi se na taj način okoristila njome i uživala u njoj. Druga vrsta težnji jeste težnja ka sjedinjavanju i jedinstvu. Kod ove vrste težnji cilj je sjediniti se sa drugom osobom ili stvari kako bi se na taj način postiglo savršenstvo.
Hadže Nasirudin Tusi u komentaru djela Al-Išarat va at-tanbihat od šejhu reisa Ibn Sinaa, kada dođe do poglavlja o ljubavi, kaže:
„Kažu da se ljubav dijeli na nekoliko vrsta od kojih je jedna nefsanska ljubav, a sama nefsanska ljubav se dijeli na nekoliko vrsta. Nefsanska ljubav je ona zbilja koja je posljedica suštinske istobojnosti i srodnosti između zaljubljenika i ljubljenoga (‘ašiq wa ma'šuq) upravo iz ovog razloga većinu svoga nastojanja i zalaganja ‘ašiq – zaljubljenik usmjerava prema svojstvima i manirima ma'šuq – ljubljenoga od koga je i njegova duša emanirala.“[1]
Ova ljubav profinjuje dušu zaljubljenika i povećava u njoj žudnju i zanos, osnažuje njenu suptilnu blagost i profinjenost, koja ga čisti i čuva od svake vrste ovosvjetskih nečistoća.
Prema tome, snaga ljudske ljubavi poziva i vodi čovjeka ka stapanju i ujedinjenju njega i njegova ma'šuqa – ljubljenoga i stvaranja zbiljske veze između ašiqa i ma'šuqa. Ljubav je najbolje sredstvo za odgoj duše i pročišćenje čovjekove duše od svih vrsta nečistoća poput nečistoće samoljublja, sladostrašća, robovanja materijalnome i slično. Ova vrsta ljubavi se razlikuje od ljubavi koja izvire iz strasti.
Ljubavi zbog boje, nisu ljubav prava
Na kraju sve one postanu sramota
Jer ljubav za mrtvima nije trajna
Jer nam se mrtvac neće vratiti nikada
Ljubav za živim u duši i nutrini
svakog trena od pupoljka svježija je
Ljubav prema onom živom odaberi jer ona je vječna
Jer te ona poji vinom koje život povećava
Odaberi ljubav prema Njemu
Od čije ljubavi su poslanici svi zadobili moć i slavu
Mevlana u ovim stihovima pravi potpunu dinstinkciju između animalne ljubavi i ljudske ljubavi. Animalnu ljubav smatra izvorom srama, dok ljudsku ljubav naziva »svježijom od pupoljka i latice cvijeta«. Ljudska ljubav čovjeka napaja vinom istine i ta ljubav vječna je poput vječnosti duha čovjekova. Ljudska ljubav je upravo ono što su Božiji poslanici pronosili i promicali, a oni sami u okrilju ove uzvišene božanske ljubavi načiniše sve te grandiozne promjene u ljudskim društvima. Časni Kur'an međusobnu ljubav žene i čovjeka ne smatra posljedicom sebičnog interesa i samoljublja, nego ljubav i samilost smatra osnovom i temeljem njihove veze nazivajući je izvorom smiraja i spokoja duše bilo kog od supružnika. Smiraj i spokoj pripadaju skupini duhovnih kategorija, a ne materijalnih i animalnih. Spokoj ne stoji naspram kupoprodaje i ne može se postići novcem. Zbog toga je sistem božanske kreacije i stvorio ove začudne različitosti u tijelu i duši muškarca i žene kako bi upravo te različitosti bile uzrokom što veće njihove povezanosti i međusobne ljubavi i privlačnosti. Ako bi žena imala tijelo i dušu, ponašanje i karakter muškarca, ona ne bi bila privlačna i atraktivna muškarcu niti bi time uspjela vezati muškarca za sebe. Ukoliko bi muškarac posjedovao osobine žene bilo bi nemoguće da ga neka žena smatra junakom svoga života niti bi se trudila da svojom najvećom vještinom zarobi srce takvog muškarca.
Prema tome, iz izloženog jasno nam je da između muškarca i žene postoje određene razlike. Te razlike ni u kom smislu nisu razlike u smislu nečije manjkavosti ili superiornosti. Uzvišeni Bog svojom kreacijom nije namjerio jedno uzdići nad drugim, jedno smatrati manjkavim, a drugo potpunim i savršenim, nego je nakana bila da se ustanovljenim različitostima ova dva bića stvori međusobna privlačnost i ljubav među njima, kako bi svoje manjkavosti nadišli i usavršili se u okrilju drugoga i stameno hodili pravcem koji vodi do cilja stvaranja. Upravo na ovaj način osigurana je realizacija cilja stvaranja i uzvišenog božanskog nauma.
Tokom ovog izlaganja pojašnjen je i dat odgovor i na drugo pitanje. (Da li su ove različitosti nužna posljedica njihova različita stvaranja ili su te razlike više stvar kreacijske razonode i razbibrige?) Da nije ovih različitosti ne bi bilo moguće ostvariti cilj i naum stvaranja, niti bi bio moguć opstanak vrste. Prema tome, različitosti su nužnost stvaranja, a ne nekakva dokolica i razbibriga sistema kreacije.
Ovo pitanje je jedno od krucijalnih pitanja koje će, ukoliko bude, s jedne strane, obuhvaćeno studioznim psiholoških znanstvenim istraživanjima, a s druge strane razmotreno i religijskim znanstvenim analizama, zasigurno iznjedriti odgovore na mnoga pitanja koja će okončati brojne nesporazume i prepirke te dovesti do smanjenja razvoda. I ne samo to, život supružnika učinit će slađim i ugodnijim. Porodica je poput sazviježđa puna blistavih zvijezda, korisna za pojedinca i za ljudsku zajednicu.
[1] Al-Išarat va at-tanbihat, tom 3, novo izdanje, str. 383.