Kada pomislimo na pionirke ženskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ime Hasnija Berberović zauzima posebno mjesto. Ona nije bila samo učiteljica — bila je žena koja je u vremenu kada školovanje djevojaka, posebno muslimanskih, nije bilo nešto što se podrazumijevalo, odlučila svoje obrazovanje pretvoriti u poziv i životni put.
Njena priča je fascinantna jer pokazuje koliko znanje može promijeniti život jedne osobe, ali i koliko jedna obrazovana žena može uticati na generacije koje dolaze poslije nje.
Rana mladost i put ka učiteljstvu
Hasnija Berberović je rođena u Sarajevu krajem 19. stoljeća, u vremenu kada su mogućnosti za obrazovanje djevojaka bile veoma ograničene. Ipak, uspjela je završiti školovanje i već 1909. godine položiti učiteljski ispit, čime je postala prva Bošnjakinja koja je položila ovaj ispit. Bila je veoma mlada kada je započela svoj učiteljski put.
Godine 1915. položila je i praktični učiteljski ispit, čime je stekla punu stručnu osposobljenost za samostalan rad. Narednih 29 godina, od 1909. do 1938, radila je kao učiteljica u Muslimanskoj osnovnoj i višoj djevojačkoj školi u Sarajevu.
Za Hasniju učiteljstvo očigledno nije bilo samo zanimanje. Bilo je to nešto čemu je posvetila veliki dio svog života.
Žene koje su počele prije nje
Ipak, priča o Hasniji Berberović nije počela sama od sebe. Prije nje su postojale žene koje su, svaka na svoj način, pomjerale granice onoga što se tada smatralo mogućim za žene.
Jedna od njih bila je Staka Skenderova, koja je 1858. godine u Sarajevu otvorila školu za djevojčice. U školi su se učile osnove čitanja, pisanja, računanja i ručnog rada, a mogle su je pohađati djevojčice različitih vjera. Zanimljivo je da su među učenicama bile i dvije kćerke tadašnjeg osmanskog namjesnika Topal Osman-paše, koji je podržavao rad škole.
Staka nije bila samo učiteljica. Bila je i književnica i autorica „Ljetopisa Bosne 1825–1856“, jednog od važnih ranih svjedočanstava o životu u Bosni tog vremena. Njena škola ostavila je trag i u obrazovanju budućih učiteljica.
Zato je zanimljivo posmatrati Hasniju Berberović kao dio jednog dužeg puta. Ono što je Staka počela sredinom 19. stoljeća, žene poput Hasnije nastavile su početkom 20. stoljeća kroz svoje formalno obrazovanje i profesionalni rad.
Učiteljica i društvena aktivistkinja
Hasnija se nije zadržala samo u učionici. Bila je članica Ženskog odbora kulturnog društva „Gajret“, a kasnije i upraviteljica Gajretovog konvikta za djevojke u Sarajevu. Tu su dolazile djevojke iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine kako bi se školovale u Sarajevu.
Godine 1919. bila je među osnivačicama udruženja „Osvitanje“ i njegova prva predsjednica. Udruženje je radilo na opismenjavanju žena, organizovalo analfabetske tečajeve, ali i podučavanje krojenju, šivenju i vezu. Cilj nije bio samo da žene nauče čitati i pisati, nego i da steknu znanje i vještine koje će im pomoći da budu samostalnije.
To je jedan od razloga zbog kojih je priča o Hasniji Berberović posebno zanimljiva. Ona nije obrazovanje posmatrala kao nešto što treba ostati unutar škole. Znanje je trebalo biti dostupno ženama i djevojkama koje ga do tada nisu imale priliku steći.
Hasnija kao pjesnikinja
Postoji još jedan zanimljiv detalj koji se često izgubi kada se govori o njenom učiteljskom radu.
Hasnija Berberović bila je i pjesnikinja. Svoje prve pjesme objavila je još 1907. godine u časopisu „Behar“, pod pseudonimom Vahida — dakle prije nego što je položila učiteljski ispit. Njena poezija bila je povezana s bosanskom tradicijom i pokazuje da je njen interes za obrazovanje i kulturu bio mnogo širi od samog pedagoškog rada.
Žene koje su nastavile taj put
Kada govorimo o učiteljicama koje su ostavile trag, zanimljiva je i Nafija Sarajlić. Bila je učiteljica, ali i književnica i jedna od prvih muslimanskih žena koje su se okušale u proznom stvaralaštvu. Njena priča pokazuje da su žene koje su ulazile u prosvjetu često istovremeno postajale i književnice, društvene radnice i javne intelektualke.
A onda, nekoliko decenija kasnije, dolazimo do jednog sasvim drugačijeg vremena — opsade Sarajeva.
Tada je učiteljica bila Fatima Gunić. Nastavu je, kao i mnogi sarajevski prosvjetni radnici, držala u ratnim uslovima. Dana 9. novembra 1993. godine, tokom školskog časa u improvizovanoj učionici na Alipašinom Polju, od granate je poginula, plemenita učiteljica, Fatima Gunić zajedno sa svojim učenicima Adisom Mujalom, Vedadom Mujkanovićem i Feđom Salkićem. Još 23 učenika bila su ranjena. Danas škola u Sarajevu nosi njeno ime.
Naslijeđe koje traje
Kada pogledamo živote ovih žena, vidimo različite epohe i različite okolnosti. Staka Skenderova otvorila je školu za djevojčice u Sarajevu u 19. stoljeću. Hasnija Berberović početkom 20. stoljeća postala je prva Bošnjakinja s položenim učiteljskim ispitom i gotovo tri decenije radila u obrazovanju djevojaka. Fatima Gunić je, više od pola stoljeća kasnije, nastavila podučavati djecu čak i u ratnom Sarajevu.
Njihove priče nisu iste, ali ih povezuje jedna važna stvar — učiteljstvo za njih nije bilo samo posao. To je bio poziv i više od toga.
Mnogo je drugih učitelja i učiteljica koje su poput Hasnije Berberović i drugih ostavili traga kako u našem društvu ali zasigurno i dječijim dušama.
Bilo je to vjerovanje da vrijedi podučavati, čak i kada okolnosti nisu lake. Da vrijedi ulagati u djecu i djevojke, čak i kada se promjene ne vide odmah. I da znanje koje prenesemo drugome može živjeti mnogo duže od nas. Naš vakuf koji ostaje iza nas do Sudnjeg dana.
Zbog toga Hasnija Berberović danas nije važna samo kao ime iz historije bosanskohercegovačkog školstva. Njeno ime podsjeća na vrijeme u kojem je obrazovana žena svojim znanjem mogla otvoriti vrata i drugima. Hasnija Berberović pripadala je generaciji žena koje su svojim radom stvarale prostor za obrazovanje, kulturni život i veće mogućnosti budućih generacija.
Učiteljice kao što su Fatima Gunić, koja je žrtvovala svoj život na putu obrazovanja mladih generacija te Staka Skenderova, Hasnija Berberović i Nafija Sarajlić ostavile su dubok trag u historiji obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Hasnija Berberović svojim je radom pokazala koliko znanje jedne učiteljice može značiti generacijama djevojaka koje su dolazile poslije nje. To su žene koje su svoje znanje, vrijeme i trud stavljale u službu drugih i koje nas podsjećaju na odgovornost koju čovjek ima prema zajednici. U tom smislu, njihov život možemo posmatrati kroz kur'ansko učenje o čovjeku kao halifi na Zemlji – biću kojem je povjereno da čini dobro, gradi i ostavlja iza sebe ono što će koristiti drugima.
Izvori:
Kujović, M. (2009). Hasnija Berberović – zaboravljena učiteljica: Prilog historiji muslimanskog školstva u Bosni i Hercegovini. Novi Muallim, 10(40), 114–118.
Stav. (2016). Priče o bosanskim ženama: Hadži Staka Skenderova.
https://arhiv.stav.ba/price-o-bosanskim-zenama-hadzi-staka-skenderova/
Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo. (2023). Edukativni materijal: Obilježavanje godišnjice masovnih stradanja građana Sarajeva. Vlada Kantona Sarajevo.
Historija.ba. (n.d.). Godišnjica pogibije Fatime Gunić i učenika.
https://historija.ba/d/28-godisnjica-pogibije-fatime-gunic-i-ucenika
Huseinović, J. (2022). Bosanski jezik i školstvo u Bosanskom vilajetu – sociolingvistički pristup. [Doktorski rad / akademski rad].
Staka Skenderova i njen značaj za početke formalnog vaspitanja i obrazovanja ženske omladine. (2025).
Centar za zastupanje građanskih interesa. (2018). One su naše: Žene Bosne i Hercegovine kroz historiju.
https://soc.ba/site/wp-content/uploads/2018/09/One-su-nase.pdf