Obavljanje hadža poznato je još od vremena Ibrahima, a.s., kako to spominju tumači Kur'ana govoreći o značenju prvih ajeta sure El-Hadž. U predaji koju bilježi Bejheki, a Hakim je ocjenjuje vjerodostojnom, stoji da je Ibrahim, a.s., nakon što je završio gradnju Kabe rekao: “Gospodaru! Završio sam.” Zatim mu je Allah dž.š. naredio da pozove sve ljude da dolaze na hadž, na što on reče da nije u stanju jer njegov glas ne može stići do svih ljudi. Potom mu Allah, dž.š., naredi da podigne svoj glas (koliko može), a da će On, subhanehu ve te'ala, učiniti da njegov glas dopre do svih ljudi. Ibrahim, a.s., upita Allaha, dž.š., šta da kaže pa mu On reče: “Reci: O ljudi propisano vam je da obavljajte hadž kod Drevne kuće.”
Kada je izgradio Kabu, poslanik Ibrahim, a.s., je dolazio u Mekku da obavi hadž svake godine, a poslije njegove smrti ovu praksu je nastavo njegov sin. Ipak, postepeno s prolaskom vremena, praksa i cilj hadža su izmjenjeni. Širenjem idolopoklonstva Arabijom, Kaba je izgubila svoju čistoću i kumiri su smješteni u njenu unutrašnjost. Konačno se oko Kabe našlo 360 kumira. Tokom hadžskog vremena, atmosfera oko svetog prostora Kabe je bila kao cirkus. Muškarci i žene bi goli hodali oko Kabe, objašnjavajući to da treba da budu predstavljeni pred Allahom u istom stanju u kojem su bili rođeni. Njihove molitve su postale lišene iskrenog sjećanja na Allaha i bile su svedene na seriju pljeskanja rukama, zviždanja, te puhanja u rog. Žrtve su također bile prinošene u ime Boga. Ipak, krv prinešenih životinja je proljevana po zidovima Kabe i njihovo meso je visilo na stubovima oko Kabe, na osnovu vjerovanja da Allah zahtijeva meso i krv ovih životinja.
Pjevanje, pjanstvo, blud i drugi čini nemorala su bili rasprostranjeni među hodočasnicima, te pjesnička takmičenja koja su se održavala i bila glavni dio cijelog događaja hadža. U ovim takmičenjima, pjesnici bi hvalili hrabrost i izvanrednost članova njihovog plemena i pričali preuveličane priče o kukavičluku i bijednosti drugih plemena. Takmičenja u velikodušnosti su također priređivana u kojima bi vođe svog plemena postavile ogromne kazane i hranili hodočasnike, samo da bi postali poznati po svojoj ogromnoj velikodušnosti. Tako su ljudi totalno ostavili učenje svog praoca i vođe, poslanika Ibrahima, a.s. Kuća (Kaba) koju je sagradio samo za slavljenje Allaha Jedinog, je totalno oskrnavljna od strane pagana i obredi koje je on utemeljio su totalno iskrivljeni. Ovo tužno stanje se nastavilo slijedećih dvije i po hiljade godina. Ipak, poslije ovog dugog perioda, došlo je vrijeme odgovaranja na dovu poslanika Ibrahima, a.s.:
”Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (Al-Baqara, 129)
Ne samo da je Poslanik, s.a.w.s., očistio Kabu od svih njenih nečistoća, već je također ponovo uveo obrede hadždža koji su etablirani Allahovom dozvolom, u vrijeme poslanika Ibrahima, a.s. Posebne zabrane su objavljene u Kur’anu da bi se eliminirali pogrešni obredi koji su uzeli maha u predislamskom vremenu. Svi nedostojni i sramotni činovi su postali strogo zabranjeni Allahovim govorom:
”…i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža…” (Al-Baqara, 197)
”A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!…” (Al-Baqara, 200)
Prenosi se da je Poslanik, a.s., obavio dva puta hadž prije hidžre po vjerozakonu Ibrahima, a.s.. To upućuje da je islam potvrdio već propisani hadž koji je bio poznat u prethodnom šeriatu. Što se tiče propisivanja hadža, koji predstavlja jedan od pet temeljnih osnova islama, među islamskim učenjacima postoji više mišljenja oko vremena propisivanja. Međutim, u našoj literaturi najprihvaćenije je da je hadž propisan devete godine po hidžri. Poslanik te godine nije obavio hadž već tek sljedeće, 10. godine. Te godine je Poslanik, a.s., lično obavio hadž predvodeći ljude i objašnjavajući im propise njihovog hodočašća.
Izvor: Esad Bajić, Kurban i hadž, 2. dopunjeno izdanje, http://medzlis-konjic.com/esso/kurban.htm#_ftnref66