Kad je Nasrudin hodža bio sudija, dođe neki čovjek da podnese tužbu sudu. Hodža ga sasluša, pa mu reče:
– Ti si u pravu!
Ubrzo iza toga pristupi mu tuženi, pa i on na svoj način ispriča sve o sporu i na kraju reče:
– Dragi efendija, zar ja nisam u pravu?
I njemu hodža odgovori:
– Dabome da si u pravu!
Slučajno je i jedno i drugo čula hodžina žena koja se nalazila u susjednoj sobi, pa reče hodži:
– Saslušao si tužitelja i rekao si mu da ima pravo, pa si saslušao i tuženog, te si i njemu rekao da ima pravo. Mogu li biti obje strane u pravu? Meni to nikako ne ide u glavu.
A hodža mirno reče:
– Draga moja ženice, vjeruj mi, i ti imaš pravo!
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 31.)