Sveta vjera islam, kao vjera koja posjeduje cjelovite i sveobuhvatne upute za uspjeh i sreću čovječanstva, posvećuje iznimnu pažnju ljepoti. On uporedo s razvojem svih iskonskih osjećaja i naklonosti čovjeka podupire i podstiče i razvoj osjećaja za ljepotu. Islam svoje sljedbenike potiče na korištenje prirodnih i vještačkih ljepota. Podstičući ljubav prema ljepoti, islam zadovoljava prirodnu potrebu i želju čovjeka i, između ostalog, budeći osjećaj za lijepim i ljepotom – što je samo po sebi očevidan pokazatelj savršenstva osjećaja i visokog stepena razvoja suptilnog sentimenta čovjeka – upućuje ljude na ispravne i sigurne puteve.
Islam nam govori o ljepoti neba i zvijezda, o ljepoti bića na zemlji, govori nam o prirodnim i vještačkim ljepotama i u mnogim kur’anskim ajetima i vjerskim predajama ističe se pitanje ljepote i samouljepšavanja. Citirat ćemo u nastavku nekoliko ajeta i predaja na ovu temu.
Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili.[1]
Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili.[2]
A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili.[3]
Časni Kur’an nam u ovih nekoliko navedenih ajeta govori o blistavim zvijezdama kao izrazu ljepote i navodi nam primjer očaravajuće ljepote azurnog neba. Ovi i drugi slični ajeti probudili su prefinjeni, iskonski osjećaj za lijepo kod muslimana i potakli u njima stvaranje i razvoj osjećaja za prepoznavanje ljepote.
Sinoć kad vedrina mjesečeva lica,
S očiju zaljubljenih san je odnosila.
Na trenutak ako zaspe oko zvijezde,
I oko će moje tada smiraj naći svoj.
Sve je vrijeme oko moje zurilo u zvijezdu,
Gledala je ona u me, a ja sam u nju.
Iza ovog plavetnog zastora Mjesec,
Blještav poput Sunca posta.
Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili.[4]
Zeleno drveće, krasno i raznobojno cvijeće, pjenušavi valovi mora, ptice divnih glasova i izgleda, tj. sve stvoreno diči se svojom ljepotom i predstavlja ukras zemaljske kugle.
Božiji poslanik, s.a.v.a., poslat je u sredinu koja nije posjedovala ni znanje ni kulturu. Njihova misao je bila na izuzetno niskom nivou. Oni su, kao i drugi zaostali narodi, manje-više bili svjesni ljepote bića, međutim, njihovi zakržljali i neprocvali osjećaji nisu bili u stanju shvatiti prefinjenu ljepotu nebeskih sazviježđa koju su razumijevali razumni i osjećajni narodi, niti su
prepoznavali i shvatali izražaje ljepote divnih bića prirode, onakvih kakvi oni sami po sebi jesu. Predislamski Arapi svojim uspavanim i ravnodušnim osjećajem nisu shvatali da zvijezde, velike i male, poput blistavih bisera ukrašavaju nebo ili da zeleno drveće i raznobojno cvijeće uljepšava zemlju. Tome ih je podučio Časni Kur’an, budeći na taj način njihove uspavane osjećaje i obrazujući u njima osjećaj estetike.
Ljepota i prirodna ljepota čovjeka neke su od tema koje susrećemo u vjerskim predajama i kojima je posvećena dužna pažnja, a predvodnici islama i Božije evlije govorili su o vrijednosti ovog osjećaja.
Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao:
Trebate se družiti s osobama ljupka lica i crnih očiju.[5]
Ali, mir neka je na njega, je rekao:
Lijepo lice vjernika znak je naklonosti koju Bog ima prema njemu.[6]
Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao:
Tražite dobro kod osoba lijepa lica.[7]
Ljepota lica jedan je od uzroka koji nekoga čine omiljenim u društvu i tajna utjecaja na druge. Osobe istaknute ljepote zbog privlačnosti koju posjeduju gdje god da se pojave bivaju prihvaćene i omiljene kod ljudi.
Gdje god krene ljepotica, za njom idu čast i poštovanje,
Pa čak ako odbace je otac, majka i rođaci.
Paunovo pero vidio sam međ’ stranicama svetih knjiga,
Rekoh: ovaj tvoj položaj visoko je iznad onog što ti zaslužuješ.
Reče: Šuti, svakom ko ljepotu posjeduje,
Gdje god da se pojavi vrata su otvorena.
Ljepota i privlačan fizički izgled Božijeg poslanika Jusufa smatraju se odlikama kojima se isticao nad drugim ljudima. Muhammed, poslanik islama, posjedovao je, osim fizičke ljepote, još i iznimno snažnu privlačnost koja je očaravala svakog ko bi ga gledao i prodirala u najdublje dubine njegove ličnosti.
Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Jusuf je bio ljepši, ali ja sam privlačniji (dopadljiviji).[8]
Ali, mir neka je na njega, imao je deset godina kada je Muhammedu, s.a.v.a., spuštena objava, a trideset i tri kada je Poslanik preselio na Ahiret. On je cijelo svoje mladalačko doba i najgorljivije i najrevnije razdoblje svoga života proveo uz Božijeg Poslanika i na putu uzdizanja istine.
Poslanik islama je sve vrijeme obraćao naročitu pažnju na sve fizičke i duhovne vrijednosti i osobine hazreti Alija, kao i na njegovo učenje i vjeru. Govoreći o fizičkoj ljepoti ove istaknute ličnosti i požrtvovanog mladića, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je, jednoga dana kada je hazreti Ali, došao kod njega, rekao: “Pomislih da mi je došao pun mjesec.”[9]
Kur’an i vjerske predaje vještačkim ljepotama i uljepšavanju, jednako kao i prirodnim ljepotama, poklanjaju naročitu pažnju. Islamski predvodnici i Božje evlije (bogougodnici) jasno su preporučivali muslimanima da se ne ustručavaju od korištenja tih blagodati. Oblačiti prikladno i lijepo odijelo, prati zube, češljati i održavati kosu mazanjem eteričnim uljima, koristiti mirise, tj. biti uredan i dotjeran na svakom mjestu i svakoj prilici, kada obavljamo molitvu, kada smo u društvu drugih ljudi, kada smo u džamiji ili u krugu porodice, sve su to pohvalna djela i dio svakodnevnog života muslimana.
Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio?”[10]
O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite![11]
O sinovi Ademovi, kada krenete u džamiju da obavite namaz, lijepo se obucite, počešljajte kosu i namirišite se i u javnost istupajte elegantni i lijepog izgleda.
Hasan, sin Alija, mir neka je na njih, oblačio je najbolju odjeću kada je klanjao namaz, pa su ga upitali: “O sine Božijeg Poslanika, ti oblačiš najbolje odijelo kada klanjaš namaz?” A on je odgovorio: „Allah je lijep i voli ljepotu. Uljepšavam se (lijepo se oblačim) zbog svoga Gospodara, a On je rekao: – O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite!”[12]
Prenosi se da je imam Sadik, mir neka je na njega, rekao:
Doista Allah voli ljepotu i uljepšavanje.[13]
Također se prenosi da je jednom prilikom imam Sadik, mir neka je na njega, rekao:
Jednoga dana dođe neki čovjek kući Božijeg poslanika, s.a.v.a., i zatraži da ga Poslanik primi. Kada je Poslanik htio da izađe iz svoje sobe i ode pred tog čovjeka, umjesto ogledala, stao je ispred jedne velike kofe vode koja je bila u sobi. Uredio je i dotjerao kosu i lice. Aiša, koja ga je posmatrala, začudi se. Kada se Poslanik vratio nazad u sobu ona ga uputa: „O Božiji poslaniče! Zašto si prije izlaska iz sobe stao pored kofe i dotjerao svoju kosu i lice?“ Poslanik na to odgovori: „O Aiša! Bog voli da se Njegov rob musliman spremi i uljepša kada odlazi da susretne svoga brata.”[14]
Iz navedenih ajeta i predaja može se izvući zaključak da su islamski predvodnici izražavali snažno zanimanje i želju za razvoj i oplemenjivanje osjećaja za ljepotu, kao i za buđenje osjećaja za estetiku kod ljudi. Pored toga, možemo zaključiti da su uljepšavanje i elegancija ne samo društveno poželjni nego i Bogu draga djela i da se ta djela sa stanovišta vjere smatraju jednom vrstom ibadeta. Sljedbenici islama izvršavajući ovu naredbu stiču zadovoljstvo Uzvišenog Boga.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 26-30., preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić
[1] El-Hidžr, 16.
[2] El-Mulk, 5.
[3] Kaf, 6.
[4] El-Kehf, 7.
[5] Sefinetu-l-bihar, str. 546.
[6] Gureru-l-hikem, str. 379.
[7] Biharu-l-envar, sv. 15., str. 26.
[8] Sefinetu-l-bihar, str. 546.
[9] Biharu-l-envar, sv. 9., str. 450.
[10] El-A‘raf, 32.
[11] El-A‘raf, 31.
[12] El-A‘raf, 31.
[13] Kafi, sv. 6., str. 440.
[14] Mekarimu-l-ahlak, str. 51