Kad je Ismail ožednio, njegova majka htjede da ga napoji. Ali gdje da nađe vodu? U Meki nema vode niti rijeke!
Hadžera je tražila vodu, trčeći od Saffe do Merve i od Merve do Saffe.
Tada je Allah pomogao njoj i Ismailu, pa im je stvorio vodu. Kad voda provri iz zemlje, napiše se Ismail i Hadžera, a voda ostade. Bio je to Zemzem.
Allah je blagoslovio Zemzem, a to je bunar iz kojeg piju ljudi na hadžu i odlaze sa ovom vodom u svoje gradove.
Izvor: En-Nedevi, Priče o Božijim poslanicima, Behram-begova medresa u Tuzli, Tuzla, 2004, str. 40.