Musa Ćazim Ćatić
Ja čekam vilu ljubavi i moći,
Što živi negdje u dalekom kraju,
U njenoj kosi plamna sunca sjaju,
A u očima pramaljetne noći.
Oh, ja ju čekam u neznanom gaju,
Smaragdno gorje gdje ‘no ambru toči;
Cvjetnom će stazom tuda ona proći,
U vladarskom raskošu i sjaju.
Pod ml'ječnim grud'ma mi ljubav će don'jeti,
Na usnam’ pjesmu, kakve niko ne ču,
Njen će mi cjelov dušu da posveti.
I ja ću tada bez grijeha i boli,
– K'o asket, koji tek ljubi i moli –
Snivati Eden i beskrajnu sreću…