Autor: hfz. K. M.
Buhari i Muslim u svom Sahihu bilježe riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a.:
„Onaj koji se skrbi za dobro udovice i potrebitih je poput ratnika na Božijem putu.“
Hikaja koju vam ovom prilikom donosimo govori u prilog tome.
Jedan uglednik sa ženom i kćerkama dođe u Belh, grad smješten na jugu Irana. Nakon izvjesnog vremena razboli se i preseli na bolji svijet, a njegova žena i kćeri ostadoše bez hranitelja i zaštitnika. Uskoro zapadoše u teško stanje. Nesretna udovica, plašeći se ismijavanja i poruga njihovih neprijatelja, zajedno sa kćerima napusti Belh i zaputi se u Samarkand. Tamo ju je dočekao vrlo hladan dan, pa stoga odluči ostaviti kćeri u džamiji i sama se zaputiti u potragu za hranom.
Tražeći tako kome bi se obratila, ugleda dvije skupine ljudi. Prva je bila okupljena oko jednog muslimana koji je važio za učenjaka, a druga grupa je bila okupljena oko jednog zoroastrijanca, službenika zaduženog za bezbjednost građana. Promrzla žena zaputi se prvo ka muslimanskom učenjaku, priđe mu i reče: „Ja sam žena iz jedne ugledne porodice. Stigla sam u vaš grad sa kćerima koje sam ostavila u obližnjoj džamiji, a sama sam pošla u potragu za hranom.“ Učenjak na te riječi zatraži od udovice dokaz njene pripadnosti uglednoj porodici na šta ona odgovori: „Strankinja sam u ovom gradu i nemam nikoga ko bi mogao posvjedočiti u moju korist.“ Učenjak joj odbi pomoći i ona se slomljena srca uputi zoroastrijancu. Bez mnogo nade, tihim glasom objasni mu svoju situaciju, istače svoju pripadnost uglednoj porodici i činjenicu da je njene kćeri čekaju u obližnjoj džamiji. Požali se i na način na koji ju je tretirao muslimanski učenjak. Saslušavši sirotu ženu, zoroastrijanac odmah ustade sa svog mjesta i posla nekoliko žena u džamiju po udovičine kćeri, a potom ih sve povede svojoj kući. Tamo ih ugosti uz mnogo poštovanja i plemenitosti, nudeći im najbolju hranu i odjeću koju je imao.
Te večeri učenjak koji je odbio udovičinu molbu usni Sudnji dan. U snu ugleda blagoslovljenog Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.a. Oko njega su se vijorile zastave, a ispred njega se prostirala ogromna zelena palača sazdana od smaragda, čije su terase i kupole bile ukrašene biserima i rubinima. Priđe Poslaniku, s.a.v.a., i upita ga za koga je sagrađena ta prekrasna palača. Nakon što mu je Poslanik, s.a.v.a., odgovorio da je palača izgrađena za muslimana, učenjak obradovan reče da je on musliman. Časni Poslanik, s.a.v.a., mu reče: „Dokaži da si musliman.“ Nesretnog učenjaka u tom momentu obuze užasan strah. Časni Poslanik, s.a.v.a., potom mu reče: „Ti si tražio od sirote žene da ti dokaže svoju pripadnost uglednoj porodici, stoga danas ja tražim od tebe da dokažeš da si zaista musliman.“
Nakon tog sna učenjak se pokaja i zažali zbog načina na koji je postupio sa udovicom i njenim kćerima. Već sljedećeg jutra dade se u potragu za njima. Ubrzo se nađe u kući dobrog zoroastrijanca i zatraži od njega da mu prepusti goste. Zoroastrijanac odlučno odbi da to učini pod bilo kojim uvjetima, rekavši: „Stekao sam veliki blagoslov preko ove žene.“ Muslimanski učenjak nije odustajao, pa mu ponudi hiljadu dinara u zamjenu da mu omogući da ukaže gostoprimstvo dotičnoj porodici. Zoroastrijanac je, pak, bio odlučan i izričit: „Ne, to je nemoguće! Onaj koji ti je pokazao palaču u tvome snu istu je za mene sagradio. Da li si iznenađen s obzirom da me znaš kao nemuslimana? Allaha mi, sinoć nisam zaspao sve dok ja i moja cijela porodica nismo primili islam zahvaljujući ovoj poštovanoj ženi, a potom sam usnio san sličan tvome. Časni Poslanik, s.a.v.a., me je upitao: ‘Da li si ti taj koji je ugostio udovicu i njene kćeri?’ ‘Da, Allahov Poslaniče!’ odgovorio sam. Na to mi je Poslanik, s.a.v.a, rekao da je Allah zadovoljan mojim djelom i da palača koju vidim pripada meni i mojoj porodici.“
Učenjak se potom udalji razočaran i tužan što je propustio golemu priliku da stekne uzvišen džennetski položaj i to zbog svog nemarnog odnosa prema udovici i njenim kćerima.
Iskazivanje poštovanja prema drugim ljudima i pomaganje potrebitima, osobito udovicama i jetimima, je nešto što bi trebalo krasiti sve ljude, a nikad ne izostati kod onih koji tvrde da u Boga iskreno vjeruju. Ljudi su potrebni jedni drugima, i upravo ta međusobna pomoć je vrsta Božije milosti koju možemo lahko izgubiti ukoliko dozvolimo da naš nemar prevlada, zaslijepi nas te zbog toga priliku za najbolju nagradu olahko prepustimo drugima. A onog ko se udalji od Božije milosti čeka razočarenje, tuga, žalost i kajanje. Stoga učinimo svoja srca budnima, utječimo se Allahu od nemara i tražimo pomoć u izvršavanju naših dužnosti kako onih ibadetskih tako i onih koje su vezane za naš društveni angažman i odnos prema bližnjem.
Izvor: Cheap Ticket to Paradise: Holy Prophet Muhammad (Peace Be upon Him) in Dream, (March 30, 2015), http://www.ezsoftech.com/stories/default.asp, datum pristupa: 25. 07. 2016.