Kako ja mogu pomoći žrtvi vršnjačkog nasilja?
Kako ja mogu pomoći žrtvi vršnjačkog nasilja?

Kako ja mogu pomoći žrtvi vršnjačkog nasilja?

Sigurno si bar jednom bio/bila svjedokom ili žrtvom nasilja među vršnjacima. Kao što vjerovatno znaš, nasilje ne mora uvijek biti fizičko. Verbalno nasilje zna biti jednako bolno.

Ako si to osjetio/osjetila na vlastitoj koži, onda znaš kako se osjeća osoba nad kojom se nasilje vrši. A ako si bio/bila te sreće pa to nikad nisi doživio/doživjela, da bi shvatio/shvatila kako se osjeća povrijeđena osoba pokušaj zamisliti kako bi se ti osjećao/osjećala u jednoj takvoj situaciji.

Nikad nemoj biti razlogom nečije tuge i bola! Nikad nemoj biti ravnodušna/ravnodušan na nepravedene situacije koje se odvijaju pred tvojim očima. Iako promatrači često misle da su neutralni i da ne sudjeluju u činu nasilništva, ipak su na neki način uključeni u taj sukob. 

Sudjelovanje promatrača može biti aktivno – kada podržava nasilje ili se priključuje nasilju ili pasivno – kada odbija pružiti pomoć žrtvi. Naša šutnja je također znak podržavanja nasilnika, jer se ne bunimo protiv njegovog ponašanja, čime mu šaljemo poruku da se slažemo s njim. 

Istina, često je potrebno puno hrabrosti i odlučnosti da bi se pružila ili potražila pomoć u takvim situacijama, ali trebaš znati da glas samo jednog učenika, prijatelja, vršnjaka – tvoj glas, može puno toga učiniti.

Evo šta ti kao učenik i prijatelj možeš učiniti kako bi spriječio ili zaustavio nasilje koje srećeš u svojoj učionici, školskome hodniku, školskome igralištu, svome naselju:

–  Reci svojim prijateljima koji čine nasilje ili koji ga podržavaju da nećeš i ne želiš biti uključen/uključena u zlostavljanje drugih.

–  Ako vidiš nasilje, a sam/sama se osjećaš dovoljno sigurno, reci nasilniku ili nasilnicima da prestanu! Možeš reći: “Prestanite ga zezati!”, “Prestanite ga tući!”, “Pustite ga na miru!”, “To nije smiješno!”…

–  Ne pridružuj se zlostavljanju žrtve! Ne smiji se žrtvi, ne zezaj njega ili nju, ne udaraj, ne navijaj, ne širi tračeve pričajući okolo ili objavljujući na Facebooku ili drugoj društvenoj mreži. Sve to pogoršava situaciju i produžuje nasilje. 

–  Stani u odbranu žrtve koliko je to u tvojoj moći 

–  Pomozi vršnjaku kojeg zlostavljaju da ode s mjesta zlostavljanja. Nekada se žrtva boji sama pobjeći ili otići s mjesta zlostavljanja, ali ako ima pomoć drugoga puno lakše to učini.

–  Potakni i druge promatrače da se uključe i pomognu žrtvi!

–  Budi podrška vršnjaku koji je žrtva nasilja i ohrabri ga da potraži pomoć odraslih.

–  Prihvaćanjem ugroženog vršnjaka u vaše društvo ti i tvoji prijatelji možete spriječiti nasilna ponašanja (nasilniku je mnogo teže suprotstaviti se grupi) i biti mu podrška. 

–  Ukoliko se možda bojiš da bi pomaganjem mogao sebe dovesti u opasnost, potraži pomoć odraslih – roditelja, učitelja, nastavnika, pedagoga, psihologa u školi, direktora. Dužnost odraslih je da se brinu za dobrobit i sigurnost djece!

–  Ako vidiš snimke nasilja ili neke druge uvrijedljive snimke na Facebooku ili nekoj drugoj socijalnoj mreži, svakako o tome obavijesti odraslu osobu u svojoj okolini koja može primjereno reagovati (profesor, psiholog ili pedagog u školi, roditelj ili neka druga odrasla osoba od povjerenja).

–  Nakon incidenta možeš reći žrtvi da ti je žao zbog toga što mu/joj se dogodilo. Budi njemu/njoj podrška i potakni ga/je na djelovanje!

 

Priredila: A. Kadrija

Savjeti preuzeti sa http://www.pjesmicezadjecu.com