Jednog dana Tamerlan objavi da hoće da upozna najhrabrijeg čovjeka u mjestu. Niko se ne usudi javiti zato što niko nije znao šta se iza toga krije. Najzad ljudi zamoliše Nasrudina da se on javi. Rekoše:
– Ti znaš najbolje njegove ćudi, pa ćeš i najbolje uraditi što bude trebalo!
Hodža se zaista javi. Tamerlan je htio da oproba hrabrost najhrabrijeg mještanina pa zapovijedi da se skupi svijet na jednoj poljani. Dođe i Tamerlan sa svojom svitom i visokim dostojanstvenicima. Potom dovedu hodžu na sred poljane da služi kao cilj na kome će jedan strijelac da pokazuje svoju vještinu. Strijelac nanišani i odapne, a strijela prođe između hodžinih raskrečenih nogu. Zatim hodži rekoše da raskrili ruke. Ovaj put strijela prođe ispod pazuha, tako da probi rukav hodžina ogrtača. Iako se hodža veoma uplašio, on nije dao da se to vidi na njemu. Najzad, za treću probu trebalo je da se hodži strijelom pogodi kapa na glavi. Hodža premre od straha. Strijela probi vrh hodžine kape i proletje kroz nju.
Tamerlan veoma pohvali hodžinu hrabrost, pa ga bogato darova novcem i još zapovijedi da mu se mjesto probijenog ogrtača i kape dade nova kapa i ogrtač. Nasrudin se lijepo zahvali na daru i dodade:
– Molim te, gospodaru, naredi da mi se dadu i čakšire, pa da bude potpuno odijelo!
Na to Tamerlan reče:
– S naše strane nije tvojim čakširama pričinjena nikakva šteta!
– Dobri gospodaru, – reče hodža, – s vaše strane, doduše, nije pričinjena nikakva šteta mojim čakširama, ali im je zato pričinjena s moje strane; sad se moraju najprije dobro oprati…
Nepoznate riječi: čakšire (tur.) – hlače, pantalone
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 64-65.