Kazan se porodio
Kazan se porodio

Kazan se porodio

Jednog dana pozajmi Nasrudin hodža od svog susjeda kazan. Pri vraćanju stavi u kazan jednu malu tendžeru, pa predade susjedu. Kad susjed vidje tendžeru, upita:

– Šta će ova tendžera u kazanu?

A hodža mu odgovori:

– To se tvoj kazan porodio u mene!

– E, baš ti hvala! – reče susjed i uze tendžeru.

Drugi dan desi se da je hodža opet pozajmio kazan od susjeda. Susjed je duže vremena čekao da mu hodža vrati kazan, pa najzad dođe hodžinoj kući i zatraži kazan. Hodža  mu žalosna lica odgovori:

– Da si ti živ i zdrav, kazan je umro!

Susjed u čudu reče:

– Zaboga, hodža, kako će kazan umrijeti?

Nasrudin mu hladno odgovori:

–  Kad možeš vjerovati da se kazan porodio, zašto ne bi vjerovao da je i umro?

 

Bilješke: 

Sa turskim osvajanjima na ovim prostorima, kao i austro-ugarskim, došle su i nove riječi, koje su se dugogodišnjom upotrebom udomaćile i tako postale nezamjenljive.
Iz priča o Nasrudin hodži imamo par primjera:
– kazan (riječ turskog porijekla) – kotao,
– tendžera (riječ turskog porijekla) – duboka bakrena tepsija,
 

Izvor: Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 88.)