Jednog dana pozajmi Nasrudin hodža od svog susjeda kazan. Pri vraćanju stavi u kazan jednu malu tendžeru, pa predade susjedu. Kad susjed vidje tendžeru, upita:
– Šta će ova tendžera u kazanu?
A hodža mu odgovori:
– To se tvoj kazan porodio u mene!
– E, baš ti hvala! – reče susjed i uze tendžeru.
Drugi dan desi se da je hodža opet pozajmio kazan od susjeda. Susjed je duže vremena čekao da mu hodža vrati kazan, pa najzad dođe hodžinoj kući i zatraži kazan. Hodža mu žalosna lica odgovori:
– Da si ti živ i zdrav, kazan je umro!
Susjed u čudu reče:
– Zaboga, hodža, kako će kazan umrijeti?
Nasrudin mu hladno odgovori:
– Kad možeš vjerovati da se kazan porodio, zašto ne bi vjerovao da je i umro?
Bilješke:
Izvor: Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 88.)