Britansko istraživanje sprovedeno u devet hiljada domaćinstava pokazalo je da je upravo način odgoja najvažniji za razvoj djetetovog karaktera, i to mnogo važniji od materijalnog bogatstva porodice, bračnog stanja roditelja ili poslovnog statusa majke.
Kada pitate roditelje šta žele za svoju djecu, na koji odgovor najčešće nailazite? Žele da njihova djeca budu srećna. Danas se susrećemo s mnogo informacija o odgoju pametnog djeteta i uspješnog djeteta, ali kako da odgojite srećno dijete?
Često je teško napraviti balans imeđu dvojbe, šta je dobro za djecu i šta je to što ih čini srećnima. Srećna djeca imaju veću šansu da odrastu u uspješne, ispunjene osobe. Koliko je vaše dijete srećno zavisi od toga koliko ste vi kao roditelj ispunjeni i srećni kao osobe, što zvuči dramatično, ali istinito. Opsežna istraživanje su ustanovila značajnu vezu između majke koja se osjeća depresivno, i „negativnog ishoda“ na njenu djecu, što utječe na ponašanje djece u toku odrastanja, ali takođe ostavlja veliki trag na njih kada su već formirane ličnosti.
Roditelji, krenite od sebe!
Korak 1. Budite srećna osoba.
Koji je prvi korak ka poboljšanju vas kao roditelja? Potrudite se da svakog vikenda provedete više vremena u društvu vaših prijatelja.
Psiholozi smatraju da druženje s prijateljima ili bliskim članovim porodice, dovodi do velike količine pozitivne energije i naravno smjeha koji je zarazan. Slušajući drugu osobu kako se smije, aktiviramo neurone odnosno živčane stanice u mozgu, zbog kojih se osjećamo kao da se mi zapravo smijemo.
Korak 2. Učite ih da grade zdrave odnose oko sebe.
Niko ne poriče da je učenje kako se odnositi prema drugima jako važno – ali koliko roditelji potroše vremena da uče svoje djete kako da se odnose prema drugima? Ne uzima mnogo vremena, ali svakako da ohrabruje djecu da malim koracima dobrih djela krenu ka izgradnji empatije, odnosno razumjevanja emocija drugih ljudi. Mali broj nas je upoznat s činjenicom da djeca do jedne godine koriste globalnu empatiju, tj. često se ponašaju kao da se ono što se dešava drugima, događa i njima jer nisu u stanju odvojiti entitete. Nakon toga se razvija egocentrična empatija, kada mogu razumjeti da postoji više osoba.
Korak 3. Očekujte trud, ne savršenstvo.
Roditelji koji prenaglašavaju uspjeh i pretjerano usmjeravaju ka istom, imaju veliku mogućnost da im djeca izrastu u depresivne, anksiozne osobe pa čak i ovisnike o narkoticima. Savjet! USPORITE s djecom! Koliko god da se trude, ohrabrite ih, ne kritikujte svaku pogrešku.
Korak 4. Učite ih optimizmu.
Optimizam je toliko povezan sa srećom, da se praktično mogu poistovjetiti. Optimistične osobe su: a) uspješnije u školi, na poslu i u sportu; b) žive zdravije i duže; c) zadovoljniji su svojim brakom; d) manje se bave depresijom i tjeskobama.
Korak 5. Više vremena za igru.
Igranje nije samo izlazak vani, to je i proces koji djeci pomaže da odrastaju i uče jedna od drugih: kako raditi u timu, kako podijeliti s drugima svoje igračke, hranu, kako pregovarati, kako rješavati sukobe ukoliko do istih dođe, kako regulisati emocije i ponašanje, kako govoriti za sebe. Roditelji, nedostatak igre utiče na usporavanje kognitivnog i emocionalnog razvoja kod djece.
Bez obzira na to da li se vaše dijete nosi sa „posebnom potrebom“ odnosno medicinskom dijagnozom i kroz život mora da kroči uz odgovarajuće terapije, ili je vaše dijete bez ikakvih oštećenja, potrudite se da im izgradite zdravo okruženje, čvrste porodične temelje, što je, složit ćete se s nama, preduslov da vaše dijete odnosno djeca izrastu sutra u srećne i nadasve ispunjene, uspješne ličnosti. Ključ za našu odnosno sreću naše djece, držimo mi u rukama, ne dozvolimo da istim otključamo „pogrešna vrata“.
Izvor: www.laila.ba