U islamskoj kulturi, kako se preporučuje poštivanje amanita u društvenim odnosima, tako se izdaja u različitim dimenzijama života kritizira.
Izdaja Božijih i zapovijedi nebeskih predvodnika predstavlja početak ljudskog pada i nazadovanja.
Izdaja drugih u pogledu društvenih odnosa predstavlja početak razaranja društva i ljudima uskraćuje prednosti koje društveni život nosi sa sobom.
Loši učinci izdaje svima su veoma jasni i upravo zbog toga Uzvišeni Bog sve poslanike smatra u potpunosti čistim od svih vrsta izdaje i upozorava na sramotu izdajica na Sudnjem danu:
“Nezamislivo je da Vjerovjesnik šta utaji! A onaj ko nešto utaji – donijet će na Sudnji dan to što je utajio.”
Čestiti ljudi u okrilju učenja Kur’ana i Poslanika, s.a.v.a., kao da pred svojim očima gledaju prizore Sudnjeg dana I upravo zbog toga se suzdržavaju od svake vrste izdaje I strašno se boje kraja koji čeka izdajnike.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.