Zakidanje na vagi predstavlja jednu od društvenih i ekonomskih pokvarenosti.
Ova odlika potiče od materijalizma, slabosti i lijenosti ljudi, koji žele otimanjem prava drugih sebe ojačati i uz pomoć neznatnog rada i na nezakonit način postići veliku korist.
Zakidanje na vagi nekada se javlja među trgovcima, ponekad među radnicima i dužnosnicima zbog nerada i nepažnje, a ponekad se opet javlja i među profesorima zbog omaški prilikom poučavanja te učenjacima u vidu nejasnoće naučnih teorija.
Zakidanje na vagi u nekim društvima toliko je rašireno da se borba protiv ovog društvenog problema nakon pozivanja u monoteizam smatra najvažnijom obavezom poslanika, kao što možemo pročitati o Šuajbu, a.s.:
“O narode moj” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte.”
Zakidanje na vagi je znak moralne pokvarenosti i nedostatka vjerovanja u Sudnji dan, a ima veoma štetne posljedice na društvene odnose.
Upravo zbog toga časni Kur’an upozorava na tragično skončavanje onih koji zakidaju na vagi:
Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.