Kultura prilikom ulaska u tuđe kuće

Allah, dž.š., nakon što stvori čovjeka, iz Svoje milosti mu objavi uputu, kao vodilju i u ovodunjalučkom životu. Uputa koja uređuje svaki pokret u životu mu’mina,[1] uspostavlja etičke norme u okviru kojih čovjek djeluje i pomoću kojih koriguje svoje ponašanje. Jedan od takvih propisa je i traženje dopuštenja prilikom ulaska u kuću, kako bismo izbjegli neugodne situacije i sačuvali pogled od gledanja u stvari koje nisu dozvoljene.

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:

O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: “Vratite se!” – vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.[2]

Pomenuti ajeti jasno ukazuju na obavezno traženje dopuštenja, tako što Allah, dž.š., zabranjuje ulazak u kuće drugih bez prethodno dobijene dozvole za ulazak. To znači da je zabranjeno – haram ulaziti u kuće bez dozvole vlasnika!

Božiji Poslanik, s.a.v.s., u više hadisa pojašnjava taj propis i upoznaje nas da se traženje dozvole pri ulasku ne odnosi samo na kuće drugih, nego i na svoje ukućane, tako da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., branio povratak domaćina s puta svojoj porodici, nenajavljena, kasno noću, pa se u hadisu koji prenosi Džabir, r.a., kaže: „Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da čovjek vraćajući se kući s puta nenajavljen, uđe svojim ukućanima, poput onog koji istražuje njihove greške.“[3]

Ebu Ubejde Amir b. Abdullah bin Mesud, r.a., kaže: „Moj otac, Abdullah bin Mesud, kada bi ulazio u kuću nagovijestio bi svoj dolazak tako što bi govorio povišenim glasom, da upozori ukućane.“

Ahmed b. Hanbel je rekao: „Kada čovjek ulazi u svoju kuću lijepo je da se nakašlje ili da zalupa obućom.“

Takođe, potrebno je praktikovati taj propis i prilikom ulaska u sobe u kojima neko boravi, pa makar to bio i član našeg najužeg porodičnog kruga.

Imam Malik u Muvettau[4]bilježi hadis od Ata bin Jasira: „Jedan čovjek je došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: ‘Da li da tražim dozvolu za ulazak od svoje majke?’, na što mu Alejhis-selam odgovori: ‘Svakako’. Čovjek ponovo upita: ‘Ja stanujem s njom u istoj kući?!’ Alejhis-selam reče: ‘Traži dozvolu od nje!’ Kada na te riječi čovjek ponovo reče: ‘Ja sam njen sluga!’ Poslanik, s.a.v.s., ga upita: ‘Zar bi volio da je vidiš bez odjeće?!’ ‘Ne’, reče čovjek. Poslanik, s.a.v.s., mu potom ponovi: ‘Traži dozvolu od nje!'“

U spomenutim ajetima se, pored propisa o traženju dozvole za ulazak, naređuje još jedan propis, koji je usko vezan za ličnost iskrenog sljedbenika islama. Taj propis je pozdravljanje ukućana islamskim pozdravom – selamom, riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Kao što smo vidjeli i selam je propisan kur’anskim tekstom, tako da je obaveza svakom muslimanu da ga praktikuje, a nikako da ga izostavlja ili mijenja drugim pozdravom. Selam je obilježje islama i način raspoznavanja muslimana kojeg je Poslanik, s.a.v.s., uvijek praktikovao i preporučio da se praktikuje.

Od sluge Poslanika, s.a.v.s., se prenosi: „Rekao mi je Poslanik, s.a.v.s.: ‘O sine moj, kada uđeš u svoju kuću nazovi im selam, jer je to bereket na tebe i na tvoje ukućane.'“[5]

Treći propis koji se nalazi u spomenutim ajetima, je u vezi s postupkom onog koji ne dobije dozvolu za ulazak, odnosno, onog kome se domaćin izvini zbog nemogućnosti prihvatanja njegove posjete u datom trenutku. Svakako da će se vratiti onaj koji nije dobio dozvolu za ulazak, shodno riječima Uzvišenog: a ako vam se rekne: “Vratite se!” – vi se vratite, bolje vam je.

Ovim ajetom Allah, dž.š., daje prednost domaćinu da odbije ili prihvati posjetu, a gost je dužan da se vrati, pokoravajući se Allahovom, dž.š., propisu. Vrlo bitno je da se onaj koji je prinuđen na povratak ne ljuti jer, ukoliko mu je odbijena posjeta, onda sigurno ima valjan razlog za to.

Poznati tabi’in Katade b. Diame Es-Sedusijj kaže: „Nemojte stajati pred vratima onog koji vam odbije posjetu, jer ako ti imaš potrebu i on ima obaveze, a on je preči da se izvini.“

Imam Malik je rekao: „Ne mogu svi govoriti o svojim problemima, pa zbog toga je od edeba prvih generacija, da kada posjete nekog kažu: ‘Prihvatit ćemo tvoje izvinjenje, ako te ometamo!'“

 

Izvor: www.iltizam.org