Kur'anski kiraeti
Kur'anski kiraeti

Kur'anski kiraeti

Autor: mr. Mesud Hafizović

Kiraeti su različiti načini učenja Kur'ana koje je Poslanik dozvolio u cilju olakšanja, a koji su bili u skladu sa jednim od arapskih dijalekata. Ibni Džezeri u svom djelu En-Nešr o tome kaže: „Arapi, na čijem je jeziku objavljen Kur'an, imali su različite dijalekte, tako da im je bilo teško da prelaze sa jednog dijalekta na drugi ili da zamijene jedan glas drugim glasom. Na ovo ukazuje i Poslanikov hadis u kome stoji da mu je došao Džibril i rekao: – Allah ti naređuje da svoj narod učiš Kur'anu na jednom jeziku. Na ovo je Poslanik odgovorio: – Molim Allaha za oprost i pomoć, jer moj Ummet to nije u stanju. Tako je ponavljao sve dok nije došao do broja sedam dijalekata. Da su bili obavezni da promijene jezik i da se prebace na drugi dijalekt, bila bi to obaveza koju oni ne bi mogli ispuniti.“[1]

Ibni Kutejbe u svom djelu Te'vil muški'l-il-Qur'an kaže: „Allahovo olakšanje je bilo da je naredio Svome Poslaniku da svako pleme uči Kur'an kako su to zahtijevali njegovi jezički običaji. Tako je pripadnik plemena Huzejl učio „'atta hin“ mjesto „hatta hin“, a pripadnik pllemena Esed „ti'lemun“ umjesto „ta'lemun“, a pripadnik plemena Temim je izgovarao hemze, a pripadnik plemena Kurejš nije već ga je reducirao ili pretvarao u drugi glas. Itd…[2]

Štaviše, Ibrahim Enis drži da se ova olakšica odnosi na sve muslimane u svim vremenima.[3] Zapravo, ovo se više odnosi na strance nearape kojima arapski nije mateernji jezik i čija je jezička kompetencija u odnosu na arapski jezik prilično ograničena.

Ne ulazeći u raspravu oko toga je li sedam harfova, odn. sedam dijalekata, i sedam kiraeta čije je osnove uspostavio Ibni Mudžahid, Ibrahim Enis ističe da glasovne karakteristike koje sadrže kiraeti pripadaju najpoznatijim i najvećim arapskim plemenima.[4] Drugim riječima, kiraeti ne sadrže sve glasovne karakteristike arapskih dijalekata već one najfrekventnije i one najviše ukorijenjene u govoru.[5]

Mada je utvrđeno da su kiraeti nastali u skladu sa arapskim dijalektima i da su arapska plemena izjednačena u pogledu pravilnosti govora i ispravnosti riječi, bilo je očekivati od arapskih lingvista i gramatičara da prihvate sve kiraete i da nijedan ne proglase pogrješnim i neispravnim. Međutim, oni su prema njima zauzeli takav stav koga u najmanju ruku karakterizira proturječnost.[6]

Oni su, naime, kiraete mjerili prema svojim uskim mjerilima ne ustežući se da za ovaj ili onaj kiraet kažu da je pogrješan, bez obzira što spada u sedam, deset, šazz ili druge kiraete. Niko od njih nije prihvatao kiraet ako on nije imao primjer u govoru Arapa. Čak se nisu ustručavali nazvati pogrješnim ili apokrifnim kiraet koji nisu bili u stanju razumjeti ili objasniti.[7]

Izgleda, međutim, da su lingvisti i gramatičari bili skoni prihvatiti sedam ili deset kiraeta, dok su ostale podvrgavali kritici nazivajući ih terminom šazz, tj. iznimkama.[8] Bilo kako bilo, kur'anski kiraeti su jedan od značajnih izvora arapskih leksikografa, lingvista i gramatičara.

 

Izvor: Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, FIN u Sarajevu, Sarajevo, 2001, str. 18-19.



[1] El-Džerezi, En-Nešr, I, 22. Navedeno prema: Ahmed Muhtr Omer, op. cit., 21;I. Enis, op. cit., 56.

[2] Ahmed Muhatr Omer, op. cit., 2; I. Enis, op. cit., 56.

[3] I. Enis, op. cit., 56-57.

[4] Pored plelmena Kurejš u ova plemena se ubrajaju Kajs, Temim, Esed, Huzejl, Kinana iTajj. Es-Sujuti, op. cit., 211; I. Enis, op. cit., 48.

[5] I. Enis, op. cit., 58-59.

[6] Ahmed Muhatr Omer, op. cit., 21.

[7] Ibid, 25-26.

[8] Ibid, 29-30.