Znam, nemam te, druže,
Al’ ti ipak pišem
Po jatu lasta
Što vrh mene kruže,
Po jesenjem vjetru
Što put juga ode,
Po željama što me
U zavičaj vode.
Znam, nemam te, druže,
U snu te pretvorih
U vinograd modar
Što niz brijeg slazi.
Bježim u tišinu.
Ona vječno pazi
Da vrijeme mis'o
Ko život ne gazi.
Za mnom bura leži.
Slomljena joj krila.
Nekada je ona
Moja mladost bila.
Tišina je na njoj
Sada gnijezdo svila.
U njem’ mis'o sjedi
Gdje je radost bila.
Hamza Humo