Autor: Sulejman Bugari
Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je odabrao da budemo poput onih koji kažu:
Gospodaru naš, mi smo zaista vjernici, zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju. (Ali Imran, 16)
Salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve one koji su iskreni u robovanju Njemu.
Da vidimo koji su to ljudi koji se obraćaju Allahu na ovakav način. Ko su ti za koje Allah kaže da su stavili pregradu između sebe i džehenemske vatre? Allahu moj, ukaži nam na te ljude, ti nam ih opiši, jer duše koje žele da se očiste, jedva čekaju susret s takvim ljudima.
Allah nam udovoljava, pa u sljedećem ajetu veli da su to oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili. (Ali Imran, 17)
Dakle, ovi ljudi imaju pet osobina:
- To su ljudi koji su strpljivi u poslovima, profesijama kojima ih Allah zadužuje. Znači, u svojim strukama;
- Iskreni su u izvršenju ugovora koji su sklopili sa Allahom, dž.š.;
- Allahu su poslušni ustrajnošću. Oni, dakle, ne malaksavaju. Kad osjete slabost na poslu zbog društva koje ih okružuje – vrate se na “centralu” i napune svoje srce i dušu imanom;
- To su oni koji udjeljuju na Allahovom putu, kojima kad podignu plaću na um padaju oni koji nemaju i za njih izdvoje 50, manje ili više, maraka, a neće reći: „Što se nije školovao ili radio i zaradio kao ja!”;
- Oni koji se u posljednjim časovima noći mole Allahu za oprost. Ova peta osobina je posebna time što se izdvaja veznikom vav, tj. posebno izdvajamo one koji se Allahu obraćaju ujutro, drugim riječima, klanjaju sabah.
U tome smo poslabi; mrsko nam je ustajati na sabah. To je samo zato što ne znamo vrijednost toga.
A Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allahu moj, mom ummetu dadni beriket u jutarnjim satima. (Tirmizija, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed)
Zaista, najveći beriket se spušta na sabah-namazu.
Zato je Poslanik rekao: Kad bi vi znali vrijednost sabah-namaza, puzeći bi dolazili u džamiju. (Buharija, Muslim)
Ili, u drugom hadisu: Razlika između nas i dvoličnjaka je u tome što oni ne prisustvuju jaciji i sabahu. (Ibn Madže)
Islamski učenjak Ali el-Havvas je rekao: Nemoj sebi sprječavati tjelesnu i duhovnu opskrbu grijesima, zavidnošću, ogovaranjem, prenošenjem riječi, umišljenošću, spavanjem poslije sabaha do izlaska sunca i spavanjem poslije ikindije namaza.
Zaista, poslije klanjanja sabah-namaza, Allah spušta tjelesnu opskrbu, a poslije klanjanja ikindije, Allah spušta duhovnu opskrbu. Odatle nam je Poslanik, s.a.v.s., preporučio da ne spavamo poslije sabaha i ikindije da ne bismo izgubili tu veliku blagodat.
Prenose Ahmed i Bejheki da je Poslanik rekao: Ko spava poslije sabaha dobit će bolest ba’dž, a to je bolest kukova.
Veliki alim Ša’rani se požalio svom učitelju da ga bole kukovi. On ga je upitao: Spavaš li poslije sabah-namaza? Rekao je: Da! Učitelj mu je rekao: To ti je zbog toga.
Zato je Poslanik, s.a.v.s., govorio o vrijednostima spominjanja Allaha iza sabaha do izlaska Sunca.
Braćo draga, vidimo da u islamu nema ništa slučajno, sve je sa određenim ciljem. Sada će nam biti jasnije zašto često nismo raspoloženi, smireni, staloženi… A i Poslanik, s.a.v.s., navodio je da će onaj ko klanja sabah, biti rahat i raspoložen čitav dan, a onome koji to ne uradi, bit će teško i neprijatno. (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Nesaija, Ibn Madže, Ahmed)
Drugim riječima, kazano onom narodnom: „Do podne će mrziti sebe, a popodne ostale.“
Moja preporuka svima nama je: „Probudimo se, pomozimo sebi time što ćemo organizirati u svojim mahalama klanjanje vaktova, posebno sabaha i jacije.“
Kad se ovdje, u džamiji, osjećaš lijepo, a da se ne osjećaš – ne bi ni došao, proširi i održavaj svoje osjećanje u mahalskoj džamiji, makar vas bila trojica. Organiziraj to srcem. Allah će vaš trud nagraditi.
Neka nam je uvijek na pameti hadis: Čovjeku će zaista biti spriječena opskrba zbog grijeha koje počini. (Ahmed, Nesaija, Ibn Madže)
A naši neprijatelji hrane se našim slabostima.
Molim Allaha, dž.š., da nam poveća ljubav prema vjeri i da ujedini naša srca. Amin!
(Sarajevo, Alipašina džamija, 6. maj 2000. godine)
Izvor: www.sulejmanbugari.com