Lijepo je kada javno dajete sadaku, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. A Allah dobro zna ono što radite.[1]
Imam Ali, mir s njim, je rekao:
“Najbolji način kojim tražilac bliskosti Bogu Slavnom i Uzvišenom traži tu bliskost jeste vjerovanje u Njega i Njegovog Poslanika… I milostinja tajna, koja pokriva grijehe, a javna, koja odbija smrt ružnu.”[2]
Imam Bakir, mir s njim, o Imamu Zejnu-l-Abidinu, mir s njim, je rekao:
“On je u tmini noći izlazio iz kuće, noseći na svojim leđima vreću, idući od kuće do kuće, kucajući na vrata i dajući ponešto svakom ko bi otvorio. Kad god bi udjeljivao sirotinji, sakrivao bi svoje lice da ga ne bi prepoznali.”[3]
Imam Sadik, mir s njim, je rekao:
“Ne udjeljuj pred očima ljudi, da bi te hvalili. Budeš li to činio, dobit ćeš svoju nagradu. Međutim, kada daješ desnicom da ljevica ne zna, Onaj u Čije ime udjeljuješ tajno nagradit će te javno.”[4]
“Tako mi Boga, tajna milostinja bolja je od javnog udjeljivanja i, tako mi Boga, tajni ibadet bolji je od javnog!”[5]
“Noćna milostinja umanjuje srdžbu Gospodara, briše velike grijehe i obračun čini lahkim, a dnevna uvećava imetak i produžava život.”[6]
Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera mudrosti, Izbor iz zbirke hadisa, svezak 3, (sa arapskog preveo: Ertan Basarik), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2012, str. 12-13.