Čestiti ljudi se, u okrilju islamskih učenja, lijepo i s ljubavlju odnose prema svim svojim komšijama, kako prema bližima tako I prema da ljim, pa se čak s poštovanjem i dobročinstvom odnose i prema svojim privremenim saputnicima.
Ovakvo ponašanje, uz uvećavanje ljubavi, okončava strah i bojaznost te spašava ljude od samoće i osjećaja otuđenosti, pa se u slučaju potrebe i opasnosti možemo osloniti na pomoć i podršku komšija i saputnika.
Međusobna ljubav i podrška komšija nadoknađuje veliki broj nedostataka i stvara preduvjete za blagostanje i spokoj u životu.
Upravo zbog toga Zapovjednik pravovjernih hazreti Ali u svojim oporukama kaže:
“Božiji poslanik je toliko govorio o komšijama da smo pomislili kako će narediti da komšije nasljeđuju jedni druge.”
U Kur’anu se, također, uz dobročinstvo i činjenje dobra rodbini i ostalim osobama koje imaju na to pravo, govori i o dobročinstvu prema komšijama:
“I komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012