Autor: Edina Smajlagić
Renesansu su na balkanske prostore, tako i za to vrijeme revolucionarne izume kojima je mijenjana medijavalna svijet, po svemu sudeći donijeli osmanski Turci.
Zanimljiv je životopis jednog bosanskohercegovačkog mujezina, radoznalog i poduzimljivog, otvorenog prema novotarijama. Bio je to Livnjak Jusuf, službenik Božji u jednoj od tamošnjih pet ili šest džamija. Taj je mujezin hadži Jusuf, sin Muhamedov, iz Livna hodočastio i na hadž 1615. godine, a glavna mu je mujezinska obaveza bila u livanjskoj Lala-pašinoj džamiji. Poznat je i kao putopisac (napisao je hadžijski dnevnik 1611.). S velikom strašću hadži Jusuf interesirao se i za astronomiju.
Astronomijom su se, nakon njega, zanimali i Šejh Jujo, pa Husein Muzaferija, Mula Mustafa Bešeksija… A smatra se i da je hadži Jusuf tvorac sunčanog sata na Beglučkoj džamiji…
Gnomon ( za koji se drži da ga je, eto, na svoju džamiju ugradio taj hadži Jusuf) je davno poznata, jednostavna, za neupućene, prilično pouzdana sprava za utvrđivanje podneva/meridijana mjesta i određivanje vremena. A sve u svrhu točnog određenja početka molitve. Gnomon ima okomito pobodeni predmet (štap, klin, koplje, minaret džamije,…) i horizontalne podloge na koju pada njegova sjena. Osnova može biti i obrnuta – vertikalna podloga u koju je vertikalno poboden klin. Meridijan se utvrđuje prema najkraćoj sjeni (podne), a vrijeme smjerom i duljinom sjene.
Beglučka džamija sva je u znaku kretanja sunca i vremenske odrednice. Minaret leži na širokoj, horizontalnoj kamenitoj ploči, pa je njihov odnos: vertikala – horizontala sam po sebi gnomon. Po minaretu i suncu može se odrediti i proljetni ekvinocij. On je, smatraju Livnjaci, onoga dana kada prvi sunčevi zraci obasjaju džamijski vrt. Znakovit je i datum polaganja temelja džamije. Prema kronogramu, on pada u hidžretsku godinu 985., a tada započinje 21. ožujka 1577. godine.
Na ravnoj temeljnoj ploči minareta (sjeverozapadna strana) urezana je linija u pravcu sjever-jug (uz manja odstupanja). Sjena vertikalnog ruba minareta pada na tu crtu točno u podne i ona je i crta livanjskog meridijana.
Južna strana minareta mnogo je zagonetnija. Na njoj je željezni klin i pukotina u zidu. Klin je zabijen sve do glave, postavljen je ispod pukotine (sve podsjeća na veliki uskličnik). Pukotina se nalazi između dva kamena bloka duga 16, a široka jedan centimetar.
Podno željeznog klina (prema istraživaču livanjskih starih mjerača vremena, Jasminku Mulaomeroviću), neposredno iznad horizontalne podloge, na minaretu, urezana je crta u pravcu istok-zapad (uz manja odstupanja). Na nju je, logično, padala pomična sjena horizontalno pobodenog predmeta i pokazivala vrijeme. Je li ulogu predmeta imao željezni klin određene dužine ili neka druga sprava, ne znamo pouzdano. Moguće je da je to bio klin koji se i sada nalazi u zidu.U tom slučaju, pukotina iznad njega nije činili sastavni dio tog sata. Po svemu, nastala je utjecajem atmosferilija na tanje rubove kamenih blokova. Ili je, možda, imala neku drugu (nama danas nerazumljivu) ulogu i namjenu.
(Livanjski gnomon je najstariji gnomon u Bosni i Hercegovini, prema istraživaču mr. J. Mulaomeroviću, a o njemu je pisao i u svojoj knjizi „Mjerenje vremena, kalendari i astronomija u osmansko doba u Bosni i Hercegovini“.)
Izvor: www.behar.hr