Prohtjelo se malom Nasrudinu komšijina voća. Prisloni ljestve uz ogradu bašče, pope se na ogradu, prebaci ljestve s druge strane i spusti se u komšijinu bašču. Sve je to, prikriven, posmatrao komšija, pa kad se Nasrudin nađe u bašči, pojavi se pred njim i upita:
– Ko si ti? Šta tražiš ovdje?
Nasrudin odgovori bez razmišljanja:
– Evo prodajem ljestve!
– Zar se ovdje prodaju ljestve?
Na to Nasrudin odgovori:
– Ej, neznalico! Zar ti ne znaš da se ljestve mogu prodavati na svakom mjestu?
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 17.