U životinjskom svijetu ptice su bez sumnje dovele zvukovni jezik do savršenstva. Nema ništa ljepše od pjeva drozda ili slavuja usred noći. Bogat jezik njihove pjesme i čiste note oduvijek su poticale kreativnost umjetničkih duša – pisaca, pjesnika, kompozitora, slikara…
Premda nas u pjevu ptica, prije svega, očarava njegova ljepota, ova ptičija aktivnost vrlo često ima jedan jednostavan cilj – označava prisutnost te ptice.
Kod većine ptica ženka je ta koja se oglašava zvižducima, dok samo mužjak pjeva. To osobito vrijedi u sezoni parenja, kada pjesma odašilje dvije jasne poruke. Prva je poruka da mužjak traži buduću partnericu. I u ptičijem svijetu postoje dobri i loši pjevači unutar iste vrste, tako da onaj mužjak koji ljepše pjeva ima veće šanse da će osvojiti partnericu. Druga poruka koju šalje pjev mužjaka tiče se označavanja teritorija, kao da govori ostalim mužjacima: „Ovo je moj teritorij, odlazi!“ Pjesma je najsofisticiraniji oblik komunikacije kod ptica u važnom razdoblju parenja.
Izvan vremena parenja ptice ne pjevaju, nego se glasaju zvižducima. U načelu, zvižduci su jednostavni, ali raznoliki. Oni služe uzbuni, a u vrijeme selidbe održavanju kontakta i kohezije jata. Osim toga, ptičiji pomladak ima vlastite zvižduke, što posebno dolazi do izražaja kad traži hranu.
Kao što smo spomenuli, kod većine ptica mužjaci su jedini koji pjevaju. Međutim, ima ptičijih vrsta u kojima pjevaju i ženke. Rezultat toga jest pjevanje u duetu. To je slučaj kod evropske sove ušare, afričke mišjakinje (ptica koja je u srodstvu s kukavicom) i ptica iz porodice Lybiidae nastanjenih u Aziji i tropskoj Africi.