Bujna i široka
često mi je mašta,
granica joj nema,
kroz nju prođe svašta.
Iz maštanja mojih
a i noćnih snova
pojavi se posve
neka želja nova.
Želio bih biti
puni mjesec sjajni,
nebom putovati,
saznat mnogo tajni.
Kondorova krila
kad bih imat’ smio
letio bih svijetom
gdje još nisam bio.
Da sam crna lasta
letio bih prema jugu
u tropima da ugledam
ispod neba dugu.
Zar mi nije mašta
raskošna i mila?
Ne bil’ bila ljepša
kad bi stvarna bila?
Kuzman Landeka