Bosansko-hercegovačka narodna priča
Umrlo jednoj mladoj materi prvo dijete od deset mjeseci. Žalila ona za njim dan i noć i nije prestajala plakati. Tješile je komšinice i govorile joj, da to ne valja, ali se ona nije dala utješiti. Jedne noći, tek što se iza plača zavela u san, a njezino dijete prohodalo i došlo njojzi. Isto je onako obučeno, samo mu po obrazu i rukama velike crne pjege, kao opekotine.
Obradova se ona kad ga ugleda i poleće da ga zagrli, ali se dijete nikako ne da.
– Što bježiš od mene, upita ona, i šta ti je to po obrazu i rukama?
– Ovo je s tebe, veli joj ono, što mi mrtvu ne daš da počinem. Evo ove rane, sve su to od tvojih suza, što me peku kao živa vatra.
I tako ga nestade, a ona ne pusti više ni jedne suze.
Izvor: Narodne pripovjetke iz Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955., str 215.