Jednog dana miš iz grada pozva na večeru miša sa sela riječima:
– U kuhinji gdje se nalazi moja jazbina, noću, dok domaćini spavaju, možemo se lijepo najesti!
Miš sa sela prihvati poziv, pođe usred noći na put i uđe u kuću kroz kuhinjski prozor. Miš iz grada je za to vrijeme elegantno pripremio sto, na kojem je bilo svega: sireva, kobasica, grožđa, maslaca… Ukratko – svega što se poželjeti može. Ali, iznenada se otvoriše vrata i kroz mrak miš ugleda dva velika mačija oka.
Uplašeni miševi se brže-bolje sakriše u pukotinu u zidu. Kad su bili sigurni da je opasnost prošla, miš domaćin reče:
– Hajde da se vratimo našoj gozbi!
Ali mu gost odgovori:
– Zbogom, druže moj! Ostavljam ti sva blaga svijeta da uživaš u njima u riziku i strahu! Meni su draži jednostavni i skromni obroci, ali bez ubrzanih otkucaja srca i straha!
Ezopova basna