L. Frank Baum, Čarobnjak iz Oza
Autor: Memić A.
Društveni utjecaji i formiranje rodnih uloga kod djece
Shodno kulturnom ambijentu i načinu života, te očekivanjima okoline kojima se, htjeli ili ne, nastojimo prilagoditi, roditelji i cijelo društvo žensku djecu, a nerijetko i mušku (mada znatno rjeđe), od najranije dobi pripremaju se za ulogu odrasle osobe i roditeljstvo u budućnosti.
Ženska djeca se kroz bajke i različitu literaturu, način odijevanja i vaspitanja, pa čak i kroz igračke koje se plasiraju za dječake i djevojčice, pripremaju za ulogu majke, odgajateljice i skrbnice.
Naravno, postoji i prirodna sklonost dječaka i djevojčica prema određenim rodnim ulogama i to je normalno, pa možda i poželjno. Međutim, postavlja se pitanje koliko društveni konstrukti utiču na razvoj različitih naklonosti kod dječaka i djevojčica koje su uvjetovane rodnim razlikama.
Možemo slobodno reći, imajući u vidu različita mišljenja sociologa poput Talcotta Parsonsa, da društvo u velikoj mjeri utiče na formiranje rodnih uloga. Ipak, problem nastaje onda kada te uloge postanu prenaglašene i kada se identitet djevojčica ili dječaka svede samo na jednu ulogu.
U ovom slučaju govori se o odgojnoj ulozi. Naime, i dječaci i djevojčice se u velikom broju društava od ranog djetinjstva pripremaju za ulogu muža odnosno oca, i supruge odnosno majke.
Neiskustvo roditelja – prvi i najveći izazov
Koliko god bili spremni ili mislili da jesmo, mladi roditelji, ali i oni stariji koji prvi put postaju roditelji, nerijetko plate danak neiskustvu. To je potpuno normalno, jer jedno je predodžba o tome kakvi zamišljamo da ćemo biti roditelji, a kakvi zaista postanemo.
U svojim maštanjima o roditeljstvu mladi parovi često zamišljaju da će roditi male “kopije” sebe. Svom nerođenom, zamišljenom djetetu pripisuju najbolje osobine vlastitog karaktera, vjerujući da će čak i eventualne mane uspjeti ispraviti odgojnim metodama iz priručnika koje čitaju.
Sva ta maštanja, zamišljanja i uobrazilje su normalna i očekivana. Čovjek teško može živjeti ili realizirati bilo kakav cilj bez prethodne vizualizacije onoga što želi postići.
- Sudar očekivanja i stvarnosti nakon rođenja djeteta
Međutim, teškoće često nastaju kada se dijete rodi – jedinstveno u svojoj osobnosti i potpuno ovisno o brizi roditelja, za koje je ta uloga nova.
Ako uzmemo u obzir i hormonalne promjene kroz koje prolazi porodilja, mlada majka – od začeća do rođenja, pa čak i u prvoj godini života djeteta – te činjenicu da značajan broj žena (oko 10–20%) prolazi kroz postporođajnu depresiju, jasno je da je adaptivni period za mlade roditelje izuzetno zahtjevan i izazovan.
- Ograničenja teorije i značaj praktičnog iskustva
Zapravo, jedino što roditelj može unaprijed naučiti jesu osnovne tehničke stvari – kako presvući dijete, kako ga pravilno držati i hraniti. Sve ostalo zavisi od djetetovog karaktera i načina na koji mu roditelj pristupi, odnosno od količine strpljenja i spremnosti da ga upozna.
Nedostatak praktičnog iskustva je potpuno normalan. Mladi roditelji ne trebaju sebi postavljati previsoka očekivanja.
Teorija nikada nije stopostotno primjenjiva u praksi. Svi savjeti stručnjaka imaju svoju vrijednost, ali treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno, dok su teorije zasnovane na prosjeku.
Sva literatura nastaje iz istraživanja, a svako istraživanje provodi se na određenom uzorku ispitanika, iz kojeg se izvodi prosjek i zatim primjenjuje na većinu, ali nijedno dijete nije puki statistički “prosjek”
- Utjecaj šire porodice i problem postavljanja granica
Nakon rođenja prvog djeteta obično se cijela porodica uključuje u odgoj u želji da djetetu ugodi do krajnjih granica. Upravo tu dolazi do izražaja neiskustvo mladih roditelja u postavljanju granica prema drugima.
Postavljanje granica se često doživljava kao nepoželjno ponašanje, pa čak i kao loš odgoj samog roditelja. Rodbina se zna buniti uz komentare da roditelj „izmišlja pravila“ i „ne prihvata savjete“.
Neiskusan roditelj, koji prvi put ulazi u ovu ulogu, često nema priliku da istinski upozna svoje dijete niti da se s njim poveže na pravi način upravo zbog uticaja okoline.
U želji da posluša svačiji savjet, ne daje ni sebi ni djetetu prostor da izgradi autonoman i stabilan odnos.
- Svako dijete je drugačije – izazov individualnog pristupa
Važno je razumjeti da je svaki roditelj drugačiji sa svakim novim djetetom – jer je i svako dijete drugačije. Svaka faza djetetovog života koju roditelj prolazi i njemu je nova.
Ako jedno dijete voli bajke pred spavanje, drugo možda neće. Ako je jedno burno prošlo kroz pubertet, ne znači da će svako naredno dijete imati isto iskustvo.
Savjete ne treba zanemariti, ali prije svega treba osluškivati vlastito dijete i pratiti njegove razvojne promjene. Pri tome je važno vjerovati sebi i onome što vidimo u svom djetetu.
Zastarjele metode odgoja i njihove posljedice
Zbog neiskustva i podložnosti različitim mišljenjima, mladi roditelji ponekad pribjegavaju zastarjelim metodama odgoja kao „provjerenim receptima“. Tu spadaju fizičko kažnjavanje i rigorozniji pristupi disciplini.
Važno je naglasiti da takve metode nisu efikasne i mogu narušiti odnos između roditelja i djeteta u kasnijim, zrelijim fazama života. Nerijetko se mogu razviti i delikventna ponašanja kod djece u ključnim razvojnim godinama. primjena nasilja i ronom odgoju, može imati za posljedicu potpuni gubitak kontrole roditelja nad djetetom.
U islamskoj tradiciji naglašava se blagost u odgoju. Poslanik Muhammed, a.s., nikada nije koristio nasilje kao odgojnu metodu, već je podsticao milost, strpljenje i razumijevanje prema djeci.
- Ekstremi u odgoju: strogoća ili pretjerana popustljivost
Obično najstarija djeca budu najuspješnija, perfekcionisti, sa izraženim liderskim osobinama. To je jedna krajnost odgojnog spektra, jer roditelji koji prvi put prolaze kroz to iskustvo često žele da dijete bude „savršeno,“ gotovo kao iz udžbenika.
Zbog toga nerijetko budu izuzetno strogi prema prvorođenoj djeci.
Druga krajnost odgoja se manifestira kroz pretjeranu osjetljivost najstarijeg djeteta i nizak prag tolerancije na frustraciju, jer je ono često previše paženo i maženo od strane cijele šire porodice – kao prvi unuk, unuka, sin, kćerka, prva nećakinja ili nećak. Ovdje je bitno naglasiti da djecu treba maziti i biti blag prema njima ali isto tako postoji velika razlika između postupaka koji vode ka razmaženosti i svojeglavosti i zdrave bliskosti i maženja.
Svakodnevni stres i pritisci savremenog roditeljstva
Pored svakodnevnih obaveza i borbe za egzistenciju, mnogi danas odgađaju roditeljstvo ili ga se potpuno odriču. To je legitiman izbor, ali vrijedi razmisliti kako izgleda život kada dijete zaista dođe.
Zbog stalnog egzistencijalnog straha, djeca nerijetko bivaju doživljena kao teret, što dodatno opterećuje partnerski odnos.
Od majke se često očekuje da preuzme većinu brige o djetetu, dok i otac ima svoje potrebe i očekivanja. Međutim, roditeljstvo je zajednička odgovornost.
Normalno je da se pojave periodi umora i tjeskobe. Mladi roditelji ne trebaju potiskivati te osjećaje niti osjećati krivicu, koja je često društveno nametnuta.
- Partnerski odnosi i sukobi nakon dolaska djeteta
Iskren razgovor – pa čak i žustrija rasprava – zdraviji je od šutnje i ignorisanja problema.
Partnerski odnos upravo u ovakvim situacijama dobija priliku da postane čvršći i stabilniji. Potrebno je malo iskrenosti u komunikaciji i povjerenja u vlastiti način odgoja.
Često dolazi i do sukoba zbog različitih potreba. Ova pojava je normalna u svim partnerskim odnosima, ali prisustvo djeteta ponekad dodatno naglašava te razlike.
- Promjena životnih prioriteta i prilagodba novoj ulozi
Roditelji trebaju biti svjesni da će se njihov život značajno promijeniti – od organizacije prostora do promjene prioriteta.
To ne treba shvatiti kao kaznu ili uskraćivanje, nego kao prirodnu promjenu. Dijete je došlo jer su ga roditelji željeli.
Dolazak djeteta donosi obaveze i odgovornosti, ali ne treba biti nužno zlo, nego izvor zajedničke sreće.
- Važnost kompromisa i podrške okoline
Kompromis postaje ključan ispit za roditelje. Potrebno je pronaći nove načine ispunjenja potreba tako da obje strane budu zadovoljne.
Podrška okoline je izuzetno važna. Umjesto kritike, roditeljima je potrebna pomoć i razumijevanje.
Ako mladi roditelji traže vrijeme za sebe, to ne znači da su loši roditelji – naprotiv, to znači da žele biti bolji i stabilniji zbog svog djeteta.
Jer, i kada postanu roditelji, oni i dalje ostaju ljudi sa svojim potrebama i emocijama.
Izvor:
Hisham Altalib, Abdulhamid Abusulayman & Omar Altalib (2018). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece
(M. Sarajkić, trans.; A. Isanović-Hadžiomerović, ured.; H. Imamović, lektor).
Centar za napredne studije; štampa: Dobra knjiga d.o.o. (Izvorni rad: 2013, The International Institute of Islamic Thought, Herndon).