Fārābī drži da je moral promjenljiv. Smatra da je moral, općenito uzevši i lijepi i ružni, stečen i dok čovjek nije stekao neki moral, može krenuti stjecanju nekog određenog morala, a ako bude stekao moral, također, može ga svojom voljom I promijeniti.
On je u svom uvjerenju toliko postojan da ustraje u suprotstavljanju nekim komentatorima Platonove i Aristotelove misli, i njihovo mišljenje o razmimoilaženju ova dva mudraca oko mogućnosti promjene morala drži neispravnim.
Fārābī smatra da su Aristotel i Platon bili istomišljenici glede pitanja mogućnosti promjene morala, a ono što je navelo istraživače na sumnju da se ova dva filozofa razlikuju po ovom pitanju je vanjština govora ove dvojice filozofa.
Aristotel u knjizi Nikomahova etika opredjeljuje se za mogućnosti promjene morala u apsolutnom smislu, dok Platon u svojim raspravama o Politici ističe da su neka moralna svojstva teško promjenljiva. Fārābī smatra da se ova dva mišljenja međusobno ne kose.
Ako Aristotel misli da je moral apsolutno promjenljiv to ne znači da je previdio činjenicu da se neke moralne odlike teško mijenjaju, a opet ako je Platon mišljenja da se neke moralne odlike teško mijenjaju, to ne znači da zastupa stava, da su promjene morala nemoguće.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.