Nestašna vještica domogla se glavnog čarobnog štapića i silno je željela dodvoriti se njime djeci. Iz svojega, nikome poznata, šumskog dvorca, mrmljajući čarobne riječi, u trenu je ukinula svako »MORAŠ». Tako više nije postojalo: MORAŠ napisati zadaću, MORAŠ vježbati tablicu množenja, MORAŠ naučiti pjesmicu napamet, MORAŠ oprati ruke, MORAŠ ovo i MORAŠ ono…
Nestašna vještica bacila je svoju čaroliju na Ninu. Tako se Nina silno iznenadila kada je učiteljica sljedeći dan kazala:
– Djeco, napišite zadaću iz prirode! Svi osim Nine, Nina ne mora! Imate tjedan dana da uvježbate tablicu! Naravno, svi osim Nine, Nina ne mora.
Sada su svi učenici već zavidno gledali Ninu. Da stvar bude gora, veliku pjesmicu iz čitanke morali su do petka naučiti napamet. Dakako, svi osim Nine, Nina ništa ne mora!
Nininu čuđenju nije bilo kraja kada se nakon nastave vratila kući. Prvi put, otkako pamti, baka nije izrekla onu svoju čuvenu rečenicu:
– Ah, došla si, zlato! Požuri jer ručak je na stolu i ne zaboravi oprati ruke!
I Nina se ulijenila. Nije napisala zadaću, nije naučila tablicu množenja, nije znala pjesmicu, a ruke su je već svrbjele od nečistoće. Bila je oslobođena svih obaveza, ništa više nije morala, pa ipak, osjećala se nekako isključenom, osjećala se neznalicom i osjećala se prljavicom. Pa reče sama sebi:
– Ne MORAM, ali HOĆU!
I baci se na posao.
U međuvremenu nestašna je vještica uhvaćena u nestašluku. Glavna joj je vještica kazala:
– Ti se MORAŠ naučiti obuzdavati, MORAŠ još mnogo učiti, želiš li postati dobrom vješticom i iznad svega, MORAŠ shvatiti kako je od svake čarolije jači zdravi razum!
Izvor: www.razredna-nastava.net