Prije 3 tjedna naš se televizor ozbiljno razbolio. S obzirom da je nekoliko godina zauzimao počasno i središnje mjesto u našem dnevnom boravku, za očekivati je bilo da ćemo ga hitno popraviti i vratiti na svoje mjesto. No umjesto toga, odlučili smo se na njegovu eutanaziju i nadam se zauvijek ga odagnali iz prostorije koja je namijenjena druženju, a ne buljenju u TV.
Na početku sam naišla na neodobravanje, ne od strane djece od kojih sam to najviše očekivala, već od strane supruga. Ali s obzirom da u kući postoji još jedan televizor (onaj u sobi za goste), nije imao izlaza. Kako bih bila sigurna da se TV nakon nekog vremena neće vratiti na svoje mjesto, na njegovo mjesto postavila sam nove police na kojima su sada izložene naše obiteljske fotografije.
Koje su posljedice za našu obitelj?
* Imamo puno više vremena jedni za druge.
* Slušamo jedni druge bez pozadinskih šumova i odvraćanja pažnje.
* Jutra su puno mirnija uz laganu glazbu.
* Djeca se brže spreme za odlazak u vrtić i školu, jer doručak pojedu u miru, a ne buljeći u crtiće.
* S obzirom da nema gledanja TV serija, i odlazak na spavanje je puno brži.
* Umjesto gledanja crtića nakon kupanja, igramo se (gotovo svaki dan tu je nezaobilazna igra skrivača u mraku) i svi zajedno čitamo.
* Slušamo glazbu i plešemo.
* Primjećujem sve manje konflikata među djecom i sve manje iz crtića naučenog agresivnog ponašanja.
* Djeca su kreativnija, slobodno vrijeme koriste za igru i zabavu na mnogima zaboravljeni način.
S obzirom da u kući postoji još jedan televizor, nismo uskraćeni za omiljene crtiće ili filmove. Samo što je njihovo gledanje ograničeno na vikend, ograničen je izbor crtića (biramo one najbolje, najmanje agresivne, edukativne, a djeca su oduševljena i dokumentarcima o životinjama) i ograničeno je vrijeme potrošeno ispred TV-a.
Sve u svemu, moja preporuka svima je, maknite TV iz prostorije u kojoj se družite. Maknite ih iz spavaćih soba, pogotovo dječjih. Družite se, slušajte svoju djecu i igrajte se sa njima.