Za rođendan sam od bake dobio Rubikovu kocku.
Čim sam je vidio, znao sam da to nije obična kocka.
Na prvi je pogled sve izgledalo prilično jednostavno. Kocka se sastoji od raznobojnih, manjih kockica i štos je u tome da se smisli način kako izokrenuti sve te kockice i dobiti kocku čije su stranice jednobojne i različite.
Eh sad. To zvuči jednostavno, ali nije.
Da je lagano, baka Irma mi je ne bi poklonila jer mi ona uvijek donosi ili jako pametne knjige ili jako pametne slagalice ili kao ovaj put – jako pametnu kocku.
Tata je kao i obično odmah počeo mudrovati kako će je on sigurno složiti u pet minuta jer mu je logika jača strana.
– Ma gledaj sine, to ti je najlakša stvar na svijetu. Sve što trebaš je ovaj kraj zavrnuti ovdje i onda ovaj lijevi prebaciti gore i onda ovaj desni… ne, onda lijevi… ne. Hmmm…
I tako se tata četiri dana svađao sam sa sobom o tome koji dio kocke ide gdje i što se s čim zamjenjuje.
– Zar ne postoji jednostavnije rješenje? – upitao sam djeda koji je na nos navukao svoje debele naočale i zagledao se u kocku kao da je stigla iz svemira.
– O, dečko moj kako si ti mlad i naivan. Ništa na ovom svijetu nema jednostavno rješenje. Sve je jako komplicirano i teško. Sad ću pokušati dokučiti tajnu ove magične kocke.
I tako je djed započeo priču o povijesti Rubikove kocke, njenom osnivaču koji je Mađar i o značenju svake boje na kockici.
Naravno da je kocka ostala nesložena.
Kad je tata shvatio da djed pokušava odgonetnuti Rubikovu kocku odmah se uključio sa svojim životnim mudrolijama i savjetima.
Rasprava se otegla do kasnog popodneva, a na red su došli i razgovori o automobilima, posađenom stablu jabuke u vrtu i ptičjoj hrani. Rubikovu kocku više nitko nije ni spomenuo, a ja je nisam ni vidio.
A onda je niodkuda došetao moj maleni brat sav umrljan od vodenih boja, s kistom u ruci i osmijehom od uha do uha.
– Što si to radio sine? – upitao ga je tata.
– Lijesio cam kočku! – rekao je braco i iz džepa izvukao Rubikovu kocku koju je prebojao tako da je svaka stranica bila druge boje, baš onako kako riješena kocka i treba izgledati.
Djed i tata su se smijali i ljubili brata u čelo, a ja sam ga gledao tako malešnog i zamudrovao:
– Svaki komplicirani problem ima najjednostavnije rješenje na svijetu. Ali da bi to shvatio trebaš biti mudar. Da bi bio mudar trebaš imati mnogo, mnogo godina iskustva iza sebe.
Ili možda ipak ne?
Napisala: Jelena Pervan
Izvor: www.klinfo.hr