- – Čovjek je kao razlomak, čiji je brojnik ono što on jest, a nazivnik ono što misli o sebi. Što je nazivnik veći, razlomak je manji!
- – Često čujemo kako mladost kaže: ne želim da živim razumom drugoga, hoću da razmislim sam. A čemu razmišljati o onome što je poznato?! Uzmi ono što je gotovo i idi dalje! U tome je snaga čovječanstva.
- – Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.
- – Razum me nije ničemu naučio; sve što znam dalo mi je, otkrilo mi je srce.
- – Daj više odmora jeziku nego rukama. Sedam puta prevrni jezik prije nego što počneš da govoriš. Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti. Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.
- – Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.
- – Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.
- – Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.
- – Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.
- – Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.
- – Treba da znaš da osim ličnog zadovoljstva postoje sreća i mir drugih ljudi.
- – Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.
- – Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život