Kineska priča
Prije mnogo godina živio je stari krojač po imenu Hue, poznat kao najvještiji u svom zanatu među svim gradskim i seoskim krojačima kambodžanskog carstva. Dug život, bistrina uma i bogato iskustvo načiniše ga pod starost mudracem čija slava ne bješe ništa manja od one koju je stekao kao krojač.
Jednoga dana dođe mu sa dvora nekakav visoki mandarin. On je tražio da mu krojač sašije svečane odore, ali takve koje još nisu viđene kako na carskom dvoru tako i po čitavom dalekom istoku.
Krojač Hue pokloni se duboko, pokloni se još jednom i još jednom: „Veoma sam počašćen, visoki mandarine! Upravo imam takav komad svilene tkanine kakva se više nigdje ne može naći. Izvest ću je samim zlatnim mjesečevim srpovima, tankim i vitkim kao najljepše djevojačke obrve.
Mandarin zaklima glavom.
– Da, to će biti ono što sam želio!
Krojač Hue se zamisli jedan časak pa će reći:
– Uredu, visoki mandarine, imat ćeš odoru od ove skupocjene tkanine, ali prije nego pristupim krojenju moram znati koliko si već godina na dvoru.
Uvrijeđeni mandarin htjede da plane, ali ga krojač preduhitri.
– Ja sam prost, vrijedan krojač te mi ni na um ne pada da te bilo čim uvrijedim u tvom dostojanstvu. Pitao sam te zato da bih znao kako valja skrojiti tkaninu za tvoju svečanu odoru.
Mandarin, još uvijek gnjevan, uzviknu:
– Kakve veze ima to pitanje sa krojem moje odore?
Krojač Hue nastavi:
– Pitaš, kakve veze ima? Čuj me, visoki mandarine! Ima! I te kako ima! Ako tek odskora uživaš vladarevu milost, koračaš samouvjereno, ponosito, isturenih grudi, sličan paunu ili jedrilici u čije je svileno jedro poduhnuo povoljan vjetar te ga napinje svom snagom. U tom slučaju morao bih da produžim prednji dio, kako bi obje strane odore podjednako ravno padale niz tvoje tijelo. Ukoliko već duže vremena nosiš teret svog visokog dostojanstva te ti je ponos iščilio i splasnulo uobraženje, lepršat će odora oko tvog tijela kao jedro bez daška vjetra. U tom slučaju morao bih i prednju i zadnju stranu odore da iskrojim u istoj dužini. No, ako ti pleća već dugi niz godina pritiskuje teret odgovornosti te ti se glava nisko povila pod teretom narodnih nevolja i nepravdi tvog ćudljivog vladara, hodat ćeš onda naokolo pogleda prikovana za zemlju ispunjen stidom zbog nedjela tvoga gospodara. U tom slučaju morat ću da skratim prednji dio tvoje svečane odore. Evo zašto sam ti, o visoki mandarine, postavio pitanje koliko si već godina na dvoru.
Izvor: Priče o ljudima i životinjama, izbor za niže razrede osnovne škole, Veselin Masleša, Sarajevo, 1972, str. 85-86.