Kako je već postalo jasno iz definicije straha, on nastaje kada steknemo znanje o nastajanju nečeg opasnog čija štetnost je velika, a što je teško odbiti od sebe.
Dakle obaviještenost, tj. znanje, najvažniji je uvjet javljanja straha.
Što je intenzitet znanja jači i što je sigurnost veća, to je i osjećaj straha jači, a njegovi tragovi vidljiviji.
Na taj način širenje i jačanje obaviještenosti o onome što donosi strah u čovjekovom odnosu sa Bogom podiže razinu straha.
Što više povećamo razinu sigurnosti o vrstama stvari koje izazivaju strah – o kojima je bilo riječi kada smo govorili o vrstama straha – to će naš strah biti postojaniji I jači.
Sigurno vjerovanje u Sudnji dan i onosvjetske kazne, znanje o svojoj grješnosti, sigurnost u to da se u svakom trenutku može biti nemaran, kao i sigurnost u promjenjivost čovjekovih stanja te u mogućnost lošeg završetka – svaki ovaj primjer po sebi može oživjeti strah u srcu i učiniti vidljivim tragove straha.
U skladu s tim, jedan način postizanja i jačanja straha jeste stjecanje znanja i jačanje sigurnog uvjerenja. Drugi način je postepeno obraćanje svojim znanjima i podsjećanje na ono čega se treba plašiti.
Ovaj se način naziva podsjećanje (تذکر .(Podsjećanje se ostvaruje na različite načine.
Najvažnije je načelo da se čovjek izloži onome što ga opominje: prisustvo na druženjima gdje se govori o strahu od Boga I stanjima na Sudnjem danu ili, pak, proučavanje ajeta i predaja koji govore o Sudnjem danu i drugim strahotama, druženje s ljudima koji u srcu nose istinski strah od Boga i tome slično može pomoći u obnavljanju straha u srcu.
Još nešto što u srcu stvara strah je postupanje u skladu s onim što strah iziskuje.
Ako neko ima bojazan od nečega onosvjetskog i okrene se činjenju dobrih djela, a čuva se loših, svoj će strah očuvati I utvrditi ga, međutim, ako bude činio grijeh, a napusti činjenje dobrih djela, korak po korak, izgubit će stanje straha.
Izvor: “Temelji Islamske etike”, s perzijskog preveo Ertan Basarik, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.