Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Najbolji među vama jeste onaj koji nauči Kur'an i to znanje prenese na druge.“[1]
U drugoj predaji stoji: „Najvredniji među vama jeste onaj koji nauči Kur'an i to znanje prenese na druge.“[2]
Savjeti i upute:
U ovom hadisu imamo dokaz da su najbolji i najvredniji učenici i učenjaci oni čije je učenje i podučavanje iz oblasti Kur'ani-kerima, jer je to govor Uzvišenog Allaha i Njegova mudra opomena. Ovu privilegiju vjernik može steći samo ako spoji izučavanje i podučavanje, jer on na taj način usavršava sebe i druge pa je stoga Vjerovjesnik, a.s., uputio svoje ashabe na ovu blagodat.
Ovaj hadis od Osmana ibn Affana, r.a., prenosi njegov učenik, istaknuti tabi'ija Ebu Abdurrahman Abdullah ibn Habib es-Sulemi, koji je rekao: „Ovaj hadis me naveo da se nalazim na ovome mjestu.“ Znači, bio je na toj plemenitoj poziciji poučavanja Kur'anu u kufanskoj džamiji 40 godina u nadi da će zaslužiti od Allaha tu veliku nagradu. Bio je tu od hilafeta Osmana, r.a., pa sve to vladavine El-Hadžadža.[3]
Hafiz Ibn Hadžer, r.a., rekao je: „Ova velika blagodat sastoji se u tome što se znanje, nakon što se stekne, prenosi i na drugog. Poučavanje drugih spada u najplemenitija djela, jer podrazumijeva da je čovjek prije toga naučio Kur'an. Nema sumnje da onaj ko je naučio i druge njemu poučava donio korist i sebi i drugome te da je objedinio ličnu i prijelaznu korist – zato je to bolje. On spada u one na koje se odnosi sljedeći ajet: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!’“[4]
Pozivat Allahu možemo na razne načine, a svakako da tu spada podučavanje Kur'anu, a to je ujedno i najčasniji način.[5]
Et-Tajjibi, r.a., rekao je: „Stjecanje znanja i prenošenje istog na druge moramo uvjetovati iskrenošću. Onaj ko to bude iskreno činio i okiti se time, bit će u društvu vjerovjesnika.“[6]
Ibn el-Kajjim, r.a., kaže: „Izučavanje i podučavanje Kur'anu podrazumijeva učenje njegovih harfova i prenošenje tog znanja na druge, kao i izučavanje njegovih značenja i prenošenje tog znanja na druge. To su najčasnije vrste njegovog učenja i podučavanja, jer je cilj saznati značenje kur'anskih riječi.“[7]
Allahov Poslanik, a.s., je pohvalio jednog ashaba koji je ustrajavao u izučavanju Kur'ana i to u hadisu kojeg prenosi Aiša, r.a. Ona kaže: „Neki je čovjek pred Allahovim Poslanikom, a.s., spomenut po dobru, na što je on rekao: ‘Pa zar niste vidjeli da izučava Kur'an?!'“[8]
Stoga, požuri, brate dragi, i pridruži se onima koji uče i podučavaju Kur'anu koliko god je to u tvojoj mogućnosti kako bi bio među najboljima te stekao veliku čast i prelijepu nagradu.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 15-16.
[1] Bilježi ga El-Buhari, br. 4739.
[2] Bilježi ga El-Buhari, br. 4740.
[3] Sa'd ibn ‘Ubejd, učenik Abdurrahmana es-Sulemija (kao što stoji u El-Buharijevoj predaji) je rekao: „Ebu ‘Abdurrahman je podučavao Kur'anu za vrijeme Osmana, pa sve do Hadžadža.“ Imam Ibn Hadžer je precizirao ovaj period riječima: „Između početka hilafeta Osmana i kraja vladavine El-Hadžadža je period od 72 godine, a između završetka Osmanovog hilafeta, pa do početka vladavine El-Hadžadža nad Irakom je period od 38 godina.“ Ebu ‘Abdurrahman je umro 74. po Hidžri. Vidi Fethu-l-bari, 9/76.
[4] Fussilet, 33.
[5] Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 9/76.
[6] El-Menavi, Fejdu-l-kadir šerhu-l-Džami'l-s-sagir, 3/499.
[7] Miftahu dari-s-se'ade, 1/74.
[8] Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, 6/66, a El-Hejsemi ga je ocijenio kao vjerodostojan. Medžmeu-z-zeva'id, 7/162.