Abdullah ibn Amr, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: 2Onaj koji je naučio Kur'an napamet je poput vlasnika vezane deve, ako je bude nadgledao i sačuvat će je, a ako je zapostavi, otići će.“[1]
Savjeti i upute:
Ako te Uzvišeni počasti pa naučiš Kur'an, stekao si najveću riznicu na Dunjaluku koju moraš čuvati, učiti i ponavljati.
Zbog toga Allahov Poslanik, a.s., podstiče na ponavljanje Kur'ana kako ga čovjek ne bi zaboravio i upozorava ga na nemar i zapostavljanje Kur'ana i to u mnogim hadisima, a najpoznatiji su:
Ebu Musa, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Održavajte ono naučeno iz Kur'ana, jer tako mi Onog u čijoj ruci Muhammedova duša, lakše iščezne (zaboravi se) nego deva iz julara.“[2]
Abdullah ibn Omer, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ponavljajte Kur'an, jer on doista brže iščezne iz ljudskih prsa nego stoka iz julara.“[3]
Ukba ibn Amir, r.a., veli da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Izučavajte Kur'an, obogatite se njime i pišite ga, jer tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, on brže iščezne (iz prsa) od mlade deve iz julara.“[4]
Općepoznato je da kada deva pobjegne vlasniku iz julara, dosta truda i patnje treba da ponovo uhvati i sveže. Takav je slučaj i s onim koji je naučio Kur'an – ako ga ne bude redovno učio i ponavljao, zaboravit će ga i trebat će mu dosta truda da naučeno obnovi.
Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, veli: „Dok bude redovnog učenja, naučeno je osigurano, kao što je i deva sigurna dok je privezana. Spomenuta je deva između ostalih domaćih životinja zato što upravo ona najviše bježi i nju je, nakon što pobjegne, najteže uhvatiti.“[5]
Postoji i drugo obrazloženje ovog poređenja, a to je da se deva i pored svoje snage i korpulentnosti ipak prepusti nejakom, jakom, malom i velikom, kao što Kur'an, pored svoje uzvišenosti i veličine lahko nauči i uči nejaki, jaki, mali, veliki, muško i žensko.[6]
Ibn Battal veli: „Ovaj se hadis slaže s dva ajeta. Uzvišeni je rekao: Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati.[7] I ajetom: A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?[8] Stoga, onome ko bude redovno učio Kur'an i ponavljao ga, bit će mu olakšan i dostupan, a ko ga zapostavi, iščeznut će mu.“[9]
Ovaj nas hadis podstiče da redovno učimo i ponavljamo ono što smo naučili iz Kur'ana kako to ne bi zaboravili. Zato je Allahov Poslanik, a.s., naveo ovaj primjer s kojim je to najslikovitije dočarao i potvrdio zakletvom: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša…“, ukazajući na važnost obnavljanja i redovnog učenja Kur'ana.
Imam Ibn el-Munada, Allah mu se smilovao, veli: „Dobri prethodnici (es-selefu es-salih) su se plašili da ne zaborave ono što nauče iz Kur'ana, jer je to nemar.“[10]
Najbolji i najvažniji način popravljanja i utvrđivanja naučenog ogleda se u ustrajnom učenju i prakticiranju učenja određenih dijelova i sura na nafilama i noćnom namazu – što u mnogome doprinosi utvrđivanju naučenog i uzdiže čovjeka na stepen pobožnih i čestitih koji traže oprosta dok drugi spavaju. Allahov nam Poslanik, a.s., ukazuje na to, pa kaže: „Ako hafiz Kur'ana redovno uči Kur'an na dobrovoljnom namazu, utvrdit će ga, a ako to ne bude činio, zaboravit će ga.“[11]
Razmislimo o ovim Poslanikovim, a.s., riječima: „Ružno je da neko kaže: ‘Zaboravio sam taj i taj ajet, nego dato je da zaboravi.'“[12]
Značenje riječi „dato je da zaboravi“ (nussije), tj. bit će kažnjen zaboravom, jer je bio nemaran u učenju Kur'ana i njegovom utvrđivanju.[13]
Imam ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: „Razlog ukora i prijezira je što na taj način čovjek priznaje da je zapostavio Kur'an, jer ga neće zaboraviti ako ne bude ostavio učenje i zapostavi ga. Međutim, da ga je održavao i učio ga na namazima, utvrdio bi ga. Stoga, ako čovjek kaže da je zaboravio taj i taj ajet, on je indirektno priznao da je zapostavio učenje, što znači da je ukor vezan za zapostavljanje učenja, a rezultat toga je zaboravljanje naučenog.“[14]
Allahu naš, učini da Kur'an bude proljeće naših srca i lijek za našu brigu. Allahu naš, podsjeti nas na ono što smo zaboravili i poduči nas onom što ne znamo. Uz Tvoju milost, o Najmilostiviji.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 63-65.
[1] Bilježi ga El-Buhari, br. 5031 i Muslim, br. 789 u poglavlju El-Emru bite'ahhudi-l-Kur'an.
[2] Bilježi ga Muslim. br. 791.
[3] Bilježi ga Muslim, br. 790. U stoku spadaju deve, krave, ovce, međutim, ovdje isključivo misle na deve jer se na njih stavlja uzda.
[4] Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu, 4/146. Niz prenosilaca ovog hadisa je jak, kao što je rekao šejh Šu'ajb el-Arnaut u recenziji knjige Zadu-l-me'ad,1/470.
[5] Fethul-Bari šerhu Sahihil-Buhari, 9/79.
[6] Etasviru-l-fennijj fi-l-hadisi-n-nebevijj, od doktora Muhammeda Lutfija es-Sabbaga, str. 412.
[7] El-Muzzemmil, 5.
[8] El-Kamer, 17.
[9] Fethu-l-Bari, 9/81.
[10] Mutešsabihu-l-Kur'anil-‘azim, od imama Ibn el-Munada, str. 52.
[11] Bilježi ga Muslim, br. 789 (227).
[12] Bilježi ga El-Buhari, br. 4744, Muslim, 790.
[13] Fethu-l-Bari, 9/80.
[14] Prethodno djelo, 9/81.