Ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik a.s., rekao: „Onaj ko propusti ikindija-namaz, kao da je ostao bez porodice i imetka!“[1]
Savjeti i upute:
Da li postoji veći gubitak od onog u kojem čovjek izgubi porodicu i imetak u jednom trenu?!
Naravno. Jedan namaz kojeg čovjek propusti iz nemara i lijenosti ima gore posljedice od gubitka imetka, djece i svega što je na dunjaluku. Zato čovjek mora biti oprezan da mu ovaj namaz ne prođe kao što je oprezan da ne izgubi porodicu i imetak.
Neki od tumača ovog hadisa su rekli: „Upotrijebljena riječ u hadisu el-vetru (gubitak) ima značenje zločina koji iziskuje odmazdu, tako da se objedinjuju dvije brige – briga zbog same nesreće i briga izazvana traženjem odmazde.
Treba ožalošćeni kazati: Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo) kada propusti jedan namaz, kao i onaj koji izgubi porodicu i imetak pa tuguje i žalosti se zbog tog gubitka.
Razlog što se ikindija-namaz spominje između ostalih namaza jeste upravo zato što ljudi u to vrijeme budu umorni od raznih poslova pa je odgode do krajnje granice.
U drugom hadisu se navodi da je Burejda, r.a., jednog maglovitog dana rekao: „Klanjajte ikindiju odmah po nastupanju, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: ‘Onome ko propusti ikindija-namaz sva djela bit će uništena.'“[2]
Zato je Uzvišeni naredio da se namazi izvršavaju, a posebno je izdvojio ikindija-namaz i nazvao je srednjim namazom rekavši: Redovno molitvu obavljajte, naročito srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte.[3]
Allahov Poslanik, a.s., činio je dovu protiv nevjernika u bici sa saveznicima: „Allah im grobove i kuće ispunio vatrom zato što su nas odvratili od srednjeg namaza sve dok sunce nije zašlo.“[4]
Dodatni motiv je taj što se meleci okupljaju na sabah i ikindija-namazu i hvale klanjače. Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kod vas se smjenjuju meleci noći i meleci dana. Sastanu se u doba sabah i ikindija-namaza. Potom se uzdižu oni koji su kod vas boravili, a Allah ih pita, a On bolje zna od njih: ‘U kakvom stanju ste ostavili robove moje?’ ‘Ostavili smo ih kako klanjaju namaz, a kada smo došli, također klanjali.'“
U ovom hadisu vidimo potvrdu za stjecanje velike nagrade za ova dva namaza ako se klanjaju u džamiji i ako se ustrajava u tome.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 23-24.