Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je svojim vječnim govorom objasnio sve što je potrrebno za ljudski život. Neka je salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., koji je bio živi Kur'an koji je hodao po zemlji, savršen uzor svim ljudima, a posebno mu'minima, koji ga nastoje slijediti u svim segmentima života.
Poslije pokornosti Allahu i Resulullahu, naša vjera, islam, najveću pažnju posvećuje lijepom ponašanju, a to će najviše ljude uvoditi u Džennet.
Loše ponašanje je temelj svakog neprijateljstva među ljudima. Njime se uznemiravaju ljudski osjećaji i sloboda.
Šejtan za širenje nereda i svađe među ljudima maksimalno koristi tajne razgovore, sastanke, sašaptavanja na poslu, sijelu i javnom životu. Prije pojave islama u Meki, svi tajni razgovori i sašaptavanja bili su upereni ka pogrešnim ciljevima: ko će koga prevariti, ko će koga nadjačati, ko će kome otimati, ukrasti, podvaliti, ubiti i slično.
Pojavom islama, nastavlja se ova prljava tradicija. Mušrici su uvidjeli da im gori pod nogama i da će se njihovom manipuliranju ljudskom časti stati ukraj. U tajnim razgovorima su odlučili da ubiju Muhammeda, s.a.v.s. Međutim, njihove nakane je spriječio oslonac na Allaha i Njegovu zagarantiranu zaštitu od ljudi.
Uzvišeni Allah upozorava Svoje robove na opasnost od sašaptavanja, pa veli:
O vjernici, kad među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i bogobojaznosti i bojte se Allaha, pred Kojim ćete sakupljeni biti. (El-Mudžadele, 9)
Rekao je Resulullah u hadisu koji prenosi Ibn Omer, r.a., a bilježi ga Muslim:
„Kad se nađu trojica, neka se dvojica ne sašaptavaju bez trećega, jer će ga to uznemiriti.“
Ljudska priroda je takva, čim se neko sašaptavanjem dogovara u tvom prisustvu, odmah šejtan donese lošu misao: „Eno, govore nešto protiv mene.“
A u osnovi tajno sašaptavanje i dolazi od prokletog šejtana.
To nam Allah veli u suri El-Mudžadele, u 10. ajetu:
Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to njima ne može nimalo nauditi, osim ako Allah dopusti, a vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju.
Poslije ovih riječi, mu'mini će se zapitati mogu li se vjernici u tajnosti dogovarati o ostvarivanju svojih ciljeva. Na to nam odgovara Uzvišeni Allah u suri En-Nisa, u 114. ajetu:
Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kad neko naređuje da se milostinja dijeli ili da se dobra djela čine, ili da se uspostavlja sloga među ljudima; ko to čini da bi stekao Allahovo zadovoljstvo, Mi ćemo mu sigurno veliku nagradu dati.
Ovaj ajet jasno pokazuje kako bi trebala izgledati naša sijela, sastanci i tajni razgovori, gdje treba voditi računa o sljedećem:
Pod broj jedan, dogovarati se kako će se ljudima dijeliti milostinja. Kako će se ljudima učiniti dobro, uložiti svoju sposobnost na Allahovom putu, ali iskreno, bez interesa, ili gdje će se održavati vanredni sastanci kojima je cilj pomirenje zavađenih i uspostavljanje sloge i ljubavi među njima. I da sav taj rad i trud bude samo radi Allahova zadovoljstva, a ne radi karijere, aplauza, zahvalnice i promoviranja vlastitoga egoizma.
A današnji sastanci, tajni razgovori, odvijaju se i prođu kroz trač, ismijavanje drugih, kako i na koji način da se nekom podvali neispravna roba, kako da se uveze droga, kako da se uništi moral omaldine, kako da se dokaže da nevin nije čist, kako da se ponize vjerski autoriteti. Zato, braćo, oživimo mu'minska sijela, druženja koja će nam donijeti međusobnu iskrenu ljubav, jedinstvo i sreću.
Molim Allaha, dž.š., da nas uputi na pravi put. Amin!
(Ali-paašinma džamija, 20. 07. 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 139-141.